1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Četiri miliona nepismenih u Nemačkoj?

8. septembar 2010.

Teško je poverovati, ali i u Nemačkoj ima onih koji ne umeju da čitaju i pišu. Veliki je broj i onih koji imaju teškoća sa čitanjem i pisanjem. Njih je sve ukupno u Nemačkoj oko četiri miliona.

https://p.dw.com/p/P6g3
Nikad nije kasno...
Nikad nije kasno...Foto: DW

Ralf ima 45 godina i analfabeta je. Više od 20 godina radio je u transportnom saobraćaju. Mnoge njegove kolege nisu znale za njegov problem. On ga je krio – preveliki je bio strah da će naići na nerazumevanje.

„Morate stalno da se prilagođavate situaciji. Cilj je da nikada ne pokažete da imate problem. Nikada nisam o tome pričao, samo sam izbegavao temu. Stideo sam se zbog toga“.

Odluku nije lako doneti

Deutschunterricht für Migranten und Analphabeten Deutschunterricht für Migranten und Analphabeten
Foto: DW

Ralf Kramp prvi put u životu odlazi na kurs opismenjavanja. Na svakog analfabetu koji se odluči na taj korak dolazi njih hiljadu koji se ne usuđuju da počnu sa učenjem slova. Četiri miliona nepismenih u Nemačkoj su naizgled dobro integrisani u društvo, iako u velikoj meri ostaju izvan njega. Oni imaju teškoće pri kupovini – naročito kada se promene etikete. Ili pri iznajmljivanju stana: kako da pročitaju ugovor? Ludi koji ne znaju da pišu i čitaju često žive povučeno – iz straha da će susedi ili kolege otkriti njihovu slabost.

Moguće je da je reč i o još većem broju nepismenih, jer kriterijumi za utvrđivanje analfabetizma nisu precizno utvrđeni. Ne zna se ni koji su tačno uzroci nepismenosti. Ključ za to svakako treba tražiti u detinjstvu, najverovatnije u porodičnim uslovima, u situaciji kada roditelji ne vode računa o deci i njihovom razvoju. I pored mnogobrojnih kurseva, broj nepismenih ne opada. U obdaništima i školama se očigledno ne sprovode potrebne preventivne mere.

Šta učiniti?

Stručnjaci smatraju da bi trebalo povećati broj kurseva opismenjavanja, ali i obuku za nastavnike koji su suočeni sa problemom nepismenih đaka. Nemačka izdvaja manje novca za takve stvari od drugih zemalja Organizacije za evropsku saradnju i razvoj. Peter Hubertus iz Savehznog udruženja za opismenjavanje kaže:

„Odrastao čovek često smatra da je jedini koji ima takav problem. Potrebno nam je odlučnije obraćanje onima koji su njime pogođeni; i javnost se mora bolje uputiti u te stvari, jer u javnosti postoji predrasuda da onaj ko ne zna da čita i piše mora biti glup. Sa tim moramo raskrstiti“.

Autori: E. Ucucu, S. Bojić

Odg. urednik: N. Jakovljević