1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Časovi zastrašivanja

1. februar 2013.

Kako upozoriti mlade na opasnosti od desnog ekstremizma? Kako preneti užase vladavine nacionalsocijalizma i drugih diktatura, tako da to osete i mladi današnjice? Možda da osete na sopstvenoj koži…

https://p.dw.com/p/17WHK
Foto: DW/A.Grunau

Neobične scene u jednoj školi u mestu Šverin, u Severnoj Rajni Vestfaliji: čovek u uniformi i dugom mantilu, sa opasačem, dubokim čizmama i šapkom preuzeo je komandu. Odeljenje je podeljeno u četiri grupe. Uniformisana osoba pozdravlja učenike i proziva pojedinačno 15-godišnjake i 16-godišnjake.

„Pažnja! Dobro jutro prinudni radnici.“

„Dobro jutro gospodine SS-hauptšturmfirer“ (čin u rangu kapetana).

„Istupi, predstavi se.“


Istoričar Olaf Fabijan-Knepges preuzeo je ulogu nosioca uniforme. On tera mlade da stoje „kao zapeta puška“, da marširaju i rade sklekove. Malo ih propituje o nemačkim vrlinama, onda ih vređa i izdire se na njih. Fabijan-Knepges je muzejski pedagog. Najpre je odeljenju u civilnoj odeći ljubazno objasnio o čemu je reč u simulaciji koju sprovode na Dan prevencije protiv desnog ekstremizma:

„Vi imate ulogu prinudnih radnika, ja ulogu oficira. Kontekst je smešten u vreme nacionalsocijalizma, ali se po strukturi i ophođenju može smestiti i u sadašnjost, gde su ljudi podređeni samovolji drugih ljudi.“

Najvažnije je da mene ne pogodi

Tomas Švengers iz Ureda za mlade u Šverinu takođe je učestvovao u razvoju projekta: „Ne možemo opet da predstavimo vreme od 1933. do 1945. Mi smo simulirali situaciju u kojoj se primenjuje prinuda. Polazna osnova je da učenici kažu: ’Da, to je bilo grozno, šest miliona mrtvih, ne mogu da shvatim da čovek može tako nešto da uradi. Ja ne bih ubio nijednog Jevreja’. Učenici uče i drže referate. Ali oni se sve manje emotivno vezuju, posebno za taj šablon, da u jednom prinudnom sistemu funkcionišu i da se prilagođavaju. ’Najvažnije je da ja nisam pogođen, već osoba levo ili desno od mene’.“

Učenica Lin objašnjava: „Kada se na nekoga vikalo i ta osoba je bespomoćno plakala, mi smo kao deo grupe to gledali i razmišljali da li da pomognemo ili ne... Bili smo razočarani samim sobom jer nismo reagovali, istupili i rekli oficiru naše mišljenje.“

Civilna hrabrost

Olaf Fabijan-Knepges objašnjava da je upravo to smisao simulacije. Sistemi potčinjavanja i zastrašivanja mogu se srušiti samo ako što veći broj ljudi iskaže solidarnost. Lin smatra da je tokom simulacije pre svega naučila ponešto o civilnoj hrabrosti:

„Ako se na primer desi situacija da u vozu neonacisti napadnu neku osobu, čovek može da se umeša, da se obrati drugim ljudima, da pripomogne, da nije sam. Važno je da se pobrine da je više ljudi tu, da je jači od te grupe koja širi strah i da može da pomogne osobi u nevolji.“

Autorke: Andrea Grunau / Ivana Ivanović
Odgovorni urednik: Ivan Đerković

Postrojavanje, vređanje, izdiranje...
Postrojavanje, vređanje, izdiranje...Foto: DW/A.Grunau
Dogovor sa učenicima pre časa
Dogovor sa učenicima pre časaFoto: DW/A.Grunau