Što se dogovaralo na Brijunima?

Pred Haaškim tribunalom 7. svibnja počinje suđenje generalima Anti Gotovini, Mladenu Markaču i Ivanu Čermaku. Njih se trojicu, zajedno s najvišim hrvatskim državnim vrhom predvođenim pokojnim predsjednikom Franjom Tuđmanom, tereti za udruživanje u zločinački poduhvat radi etničkog čišćenja hrvatskih Srba te ratnih zločina nad njima. Temelj za dokazivanje zločinačkog pothvata su transkripti razgovora predsjednika Tuđmana i skupine generala i političara na Brijunima 31. srpnja 1995.

Glavnina sudionika brijunskih razgovora tvrdi kako su transkripti lažni, a Haaško tužiteljstvo uzvraća da su potvrdu vjerodostojnosti dobili od predsjednika Stipe Mesića te iz arhive Ureda Predsjednika RH. Premijer Ivo Sanader dotle ponavlja: "Hrvatska Vlada sve čini i sve će poduzeti da obrani istinu o Domovinskom ratu. Mi u Hrvatskoj znamo da je Hrvatska bila napadnuta, da je bila žrtva agresije, da se branila i da je imala pravo na obranu. I da smo pobijedili u tom nametnutom ratu. I u tom smislu poduzimamo sve i poduzimat ćemo i dalje da tu istinu i takvu istinu, koju mi svi znamo obranimo i u Haagu i pred svakom drugom međunarodnom institucijom."

Haaško tužiteljstvo na skoro 70 stranica iznosi pregled dokaznog materijala o protjerivanju srpskog stanovništva pa se, među ostalim, govori kako je zapovijed za sustavno razaranje srpske imovine i ubojstva srpskih civila i vojnika izdao Ante Gotovina, kako su generali Markač i Čermak zataškavali zločine u Gruborima, Donjem Lapcu, Golubićima i inome. Navodi se i odbijanje predsjednika Tuđmana sporazuma po kojem bi bosanska Posavina pripala Hrvatskoj jer bi to značilo i prihvaćanje povratka hrvatskih Srba.