Što je ostalo od "zelene revolucije"?

Pobjednikom prošlogodišnjih izbora proglašen je Mahmud Ahmadinedžad. No, oporba i danas smatra da je stvarni pobjednik bio njezin kandidat - Mir Hossein Mousavi. Prema procjenama protivnika aktualne vlasti u Teheranu, u prošlogodišnjim neredima nakon objave službenih rezultata izbora poginulo je oko 80 demonstranata, a tisuće oporbenjaka strpano je u zatvore.

Predsjednik Ahmadinedžad koristi svaku priliku da se profilira kao odvjetnik slabih i nezaštićenih država, kao njihov "zaštitnik" od velesila. Nedavno je na jednom forumu o razoružanju u Teheranu pozvao predstavnike preko 50 zemalja - radilo se o svojevrsnoj anti-priredbi nuklearnom summitu koji se tjedan dana ranije održao u Washingtonu: "Države s pravom veta u UN-u su najveći izvoznici oružja i nikako nije logično da upravo oni jamče za mir u svijetu!"

Teheranski summit je bio tipični primjer za ambivalentnu politiku iranske vlade. Dok se na velikoj sceni "zaštićuju" slabi, u Iranu vlada više uopće nema pod nadzorom velike socijalne probleme. Po službenim podacima 20% Iranaca je siromašno, a iz mjeseca u mjesec sve ih je više - zahvaljujući inflaciji. Stopa inflacije iznosi navodno preko 30%, većina Iranaca uopće ne može preživjeti od svoje plaće. "Mnogi ljudi imaju tri posla istovremeno, čak i umirovljenici moraju raditi", kaže jedan Iranac.

Socijalni i politički problemi

Uz socijalne, tu su i politički problemi. Raste unutarnjopolitički pritisak, nakon predsjedničkih izbora klima je postala sve represivnija. Razlog je sve veća moć Revolucionarne garde, koja se u svakodnevici manifestira u sve očitijoj militarizaciji i primjeni nasilja. Nasilno gušenje prosvjeda u Iranu je primjer za način na koji "radi" ta organizacija. Od 21 člana iranske vlade, čak je 13 ministara iz redova Revolucionarne garde.

Represije se najbolje mogu očitati iz postupaka iranske oporbe. Takozvane "zelene opozicije". Iako među građanima rastu simpatije prema oporbenjacima, čelnike oporbenog pokreta se sve rjeđe viđa u javnosti. Navodno zbog toga da se spriječe nove ljudske žrtve. Kako kaže jedna žena iz Teherana, taj dojam možda i nije stvarna slika stanja u zemlji: "I plivač ponekad izroni da bi udahnuo zraka, pa onda opet zaroni. Kad ga ljudi ne vide, to ne znači da ga nema. I kad ne vidimo oporbu, to ne znači da se ona predala!" Unutarnjopolitička situacija u Iranu i dalje ostaje napeta. Na prvu obljetnicu predjsedničkih izbora ipak se ne očekuju novi veliki protesti.

Autor: Ulrich Pick / sma

Odg. ur.: N. Kreizer