Šri Lanka - na putu pomirenja

Nakon 30 godina građanskog rata, na sjever Šri Lanke se ponovno vraća svakodnevni život. Poslije godina sukoba koji su bjesnili između pripadnika hinduizma Tamila i budista Singaleza i u kojima je smrtno stradalo oko 100.000 osoba dok ih je oko 300.000 bilo protjerano, preživjelim stanovnicima se ponovno vraća nada i optimizam. Sada se konačno može postaviti i pitanje – kako steći nešto kao normalan život, od čega živjeti i kako zarađivati? Na sastancima u selima koji se redovito odvijaju, veliku ulogu igraju žene.

Život pun opasnosti, straha i trauma

Jedna od njih je Sulthakaren Santhakumary, majka četvoro djece i koja je bila i sama još dijete kada je na Šri Lanki započeo građanski rat. Progoni, opasnost, strah, uvijek iznova bijeg na neko novo područje – godinama su bili sastavni dio njezinog života. No, kako kaže, iako je uvijek uspješno prkosila svemu što se oko nje događalo, posljednje dvije godine rata bile su čak i za nju izuzetno teške. Još i danas kad priča o pojedinim događajima, ne može sakriti suze. „Morali smo jednom opet bježati iz jednog sela u drugo. Tamo smo dobili neki improvizirani smještaj. Jednog dana kada sam za obitelj kuhala ručak, započelo je bombardiranje. Pobjegli smo u bunker. Kada smo ponovno izašli van, i kada sam se vratila na mjesto gdje sam započela kuhati, u zdjeli su se nalazili dijelovi ljudskih udova – pripadali su onima koji nisu imali toliko sreće kao mi. To je bilo toliko strašno!“, priča 39-godišnja Sulthakaren.

Povratak u normalnost

Ona se prije godinu dana vratila u svoje rodno selo i od tada, moglo bi se reći, vodi normalan život. Pri svom povratku, ovdje kako kaže nije zatekla nikog i ništa. Osim nekoliko stabala manga, vladala je pustoš. No, uz pomoć međunarodnih humanitarnih organizacija, uspjela je iz malog napraviti nešto veće. Stranci su joj pomogli da izgradi kuću i od njih je dobila mladice stabala raznih voćki kao i sjemenke. Njezina obitelj danas uspješno uzgaja mango, luk, čili, grah i kupus. Budući da imaju više nego im je potrebno, višak prodaju na tržnici. Gotovo po prvi puta u svom životu, Sulthakaren ima osjećaj da vodi normalan život bez straha i improvizacija.

Veliku ulogu u ovom povratku u normalnost i stvaranju novih perspektiva, stanovništvo na sjeveru Šri Lanke, velikim dijelom može zahvaliti osobama poput Lakshi Abeyasekerai. Ured ove pripadnice budističke manjine Singaleza, nalazi se na samoj granici nekadašnjeg teritorija tzv. Tamilskih tigrova. „Ovdje živim već 18 godina i prošla sam kroz sva razdoblja rata. Baš zato jer mi je povijest ovog područja dobro poznata, mogu reći da sam jako iznenađena kojom brzinom se stvari ovdje mijenjaju i kako teče ponovna izgradnja. Uobičajeno bi primjerice bilo da je vlada naredila da se ljude, povratnike prvo smjesti u neka improvizirana naselja. Međutim, od prvog dana se ljudi ovdje vraćaju tek kada su kuće već izgrađene. Tako traže vlasti“, objašnjava Lakshi.

Umjesto procesuiranja ratnih zločina, vlada gradi hramove

2009. godine je vlada Šri Lanke na pritisak međunarodne zajednice konačno odlučila riješiti problem a time i uništiti san o vlastitoj državi manjine Tamila na sjeveru ovog otoka. Tek tada su na ovo područje mogli stići i pripadnici raznih svjetskih humanitarnih organizacija. Zahvaljujući i njima, trenutno se na sjeveru Šri Lanke grade ceste, nove stambene zgrade, otvaraju se poduzeća a na svakom koraku se mogu pročitati ploče s tekstovima koji pozivaju na mir, pomirenje i opraštanje.

Pa ipak, situacija kakva se ovdje vidi na prvi pogled, ipak takva nije na drugi a još manje na treći pogled. Vlada i dalje odbija istražiti i procesuirati zločine počinjene od strane vojske ( u kojoj su se tijekom rata borili pripadnici većinske skupine – Singalezi, budisti ) već umjesto toga gradi spomenike koji uzdižu vrlo često upravo nekadašnje počinitelje. Tamili u tome ne vide korak ka pomirenju već se osjećaju dodatno poniženi. Vlada isto tako gradi i veliki broj budističkih hramova kako bi i preko vjere na neki način osigurala da i u budućnosti Singalezi, odnosno, budisti zadrže svoju vodeću poziciju. Ona time pokušava i privući hinduse, Tamile da promijene stranu i eventualno pređu na budizam. Time je i ova vjera koja u ostatku svijeta simbolizira mir i nenasilje, na Šri Lanki poprimila jednu sasvim drugu dimenziju.

Drugim riječima, situacija i klima na ovom prostoru i dalje ostaje nestabilna. Možda će, kako kažu mnogi, poboljšanje ekonomske situacije učiniti svoje po pitanju mira, no hoće li primjerice Sulthakaren i njezina djeca doista ostatak života proživjeti na tzv. normalan način, to će se u svakom slučaju tek pokazati u slijedećim godinama.

Autori: Klemens Ludwig/Željka Telišman

Odg.ured: Nenad Kreizer