Škola za planinare početnike

"Lijepo da ste došli", pozdravlja Markus Hartmann polaznike svoje planinarske škole naglašenim bavarskim dijalektom. Ali odrasle osobe koje pred njim sjede u klupama nisu došle naučiti taj melodičan dijalekt njemačkog jezika - oni žele naučiti kako se ponašati u planinama.

Ideja za osnivanje škole za planinare, objašnjava Hartmann, nije njegova. Idejni tvorac škole je bio jedan turist iz nizine, iz Porajnja, koji se prošle godine izgubio tijekom planinarenja po obližnjim alpskim visovima. Nakon što je ipak nekako pronašao put nazad na polaznu stanicu, predložio je da se i tu, na popularnom bavarskom izletištu oko jezera Chimsee, pomogne "planinarskim početnicima", kao što je to već duže vrijeme praksa u Austriji. Tako je u u malom Oberaudorfu osnovana prva njemačka planinarska škola, objašnjava 60-godišnji "učitelj" Hartmann. Budući da u Njemačkoj međutim još ne postoje škole za planinarske vodiče, on je otišao preko brda, u susjednu Austriju, i tamo naučio sve što je potrebno objasniti početnicima u planinarenju - od čitanja karata, preko prve pomoći, do osnovnih znanja iz metereologije, geologije, biologije i nauke o lavinama.

To postaje sve važnije, jer sve više ljudi, svake dobi i vrlo različite tjelesne kondicije, ide na planinarenje, djelomice i na vrlo teške staze. "Hodati zna svatko, ali malio ih je doista pripremljeno za planinarenje", kaže Hartmann. A da je to potrebno pokazuje i statistika o nesrećama koju je objavila Njemačka alpska udruga (DAV): planinari su po broju nesreća izjednačeni sa skijašima, mada ovi voze velikim brzinama i po glatkoj podlozi. Zbog toga, naglašava Hartmann, u svaki planinarski ruksak obavezno spada set prve pomoći, mobilni telefon, zviždaljka i džepna svjetiljka.

Dobra kondicija, prava odjeća i obuća te čitanje karata

"Morate biti dobro opremljeni", upozorava Markus Hartmann svoje "učenike". "Čvrste cipele koje idu preko gležnja su neophodne, one štite od uganuća zgloba", objašnjava ovaj planinarski vodič. Na stol pred sobom je istresao sadržaj svog ruksaka i pokazuje što svaki planinar mora uvijek imati sa sobom. "Kišna kabanica s kapuljačom spada u svaki ruksak s kojim se ide u brda", naglašava Hartmann, "jer temperatura sa svakih novih 100 metara nadmorske visine pada za pola do jednog stupnja, ovisi o vlažnosti zraka." Njegovi "đaci" su vrlo pozorni. Sljedeća je na redu termosica: "Vrlo je važno dovoljno piti. A ako netko ima problema s grčevima, dobro je da uz sebe ima i magnezij."

Nakon teorije slijedi praksa

Hartmann preporučuje da se prije svakog kretanja na put napravi skica planirane rute. Time se izbjegavaju vađenje velikih karata svako malo i česta zastajkivanja. "Mi polazimo iz ove ulice, idemo putem 651 i prelazimo onda na put 658 do Seeon-uzvisine", objašnjava Markus Hartmann polaznicima svog tečaja put kojim će ići. "Ona je na 1.384 metra nadmorske visine". Polazak je sa 1.060 metara, ali budući da put nije ravan ukupno će planinarska grupa prijeći oko 550 metara visinske razlike.

Planinarenje je dobra vježba za osjećaj ravnoteže, kaže Hartmann, ali on sam zbog problema koje ima s koljenima radije planinari sa štapovima. "Važno je aktivno djelovanje ruku, zbog mišića gornjeg dijela tijela", objašnjava vodič i počinje s hodom.

Nakon izvjesnog vremena grupa dolazi do jednog uskog planinskog prijevoja. Štapovi se spremaju u ruksake, sada se traži čvrst oslonac za noge i čvrste stijene za koje se čovjek može prihvatiti rukama. Planinari se kreću u koloni jedan za drugim, pužući na sve četiri. Hartmann je posljednji, osigurava ih odostraga. Ako netko zapne, pomaže mu u usponu.

Zasluženi odmor

Nakon posljednjeg uspona slijedi "nagrada" - dospijevši na najvišu točku puta, oni imaju predivan pogled na njemačke Alpe. Uzvisine i planinski vrhovi uzdižu se k nebu, planina otkriva svu svoju ljepotu i raznolikost. Grupa se sada nalazi na 1.500 metara nadmorske visine. Hartmann vadi tlakomjer i pokazuje da pritisak zraka raste - dobre su šanse da će se vrijeme još proljepšati.

Put vodi dalje do Seeon-uzvisine na kojoj se nalazi i jedna jednostavna planinarska kuća. Pred njom je malo alpsko jezero, na 1.386 metara nadmorske visine, a u blizini se nalazi i čitav spiljski sustav, što je tipično za ovaj dio Alpa. U kući se planinari mogu osvježiti svježim sokom od bazge i obilnim narescima koje je priredio Stefan, domaćin alpske kuće. A kada se on još dohvati harmonike i započne pjesmu, nitko ne želi ići nazad.