Čovjek koji je revolucionirao fiziku

Još kao vrlo mlad, sa šesnaest godina, Max Planck je odlučio da će studirati fiziku, iako on sam to vrijeme ranih odluka skromno opisuje. Kao mladića ga je, rekao je jednom, zanimalo baš sve, tako da je bio čisti slučaj da je postao fizičar, a ne filolog. Ili možda glazbenik. Jer Max Planck je izvanredno svirao violonočelo, klavir i orgulje. Uzimao je satove pjevanja i skladao pjesme pa čak i jednu operetu. I inače je poznato da su geniji fizike često vrlo nadareni glazbenici. Na kraju se Max Planck ipak odlučio za fiziku. Štoviše za jednu njezinu vrlo posebnu granu, od koju su ga tada, kako sam kaže, vodeći fizičari zdušno odgovarali. "Teorijska fizika je vrlo lijep fah. Ali u načelu nešto novo tamo teško da ćete još moći otkriti", prisjećao se Planck kasnije tih savjeta.

Nevjerni Tome nisu ga mogli omesti

Kako se samo znanstvena elita tog doba varala! 1879., s napunjenom dvadeset i jednom godinom, Max Planck je doktorirao. Nakon toga je morao čekati punih pet godina, jer na području teorijske fizike za njega nije bilo mjesta za njega. Njegova tema je bila teorija topline. Tu je Max Planck došao do otkrića kojim je postavio temelje za kvantnu fiziku. Otkrio je da tijelo ne zrači energiju kontinuirano, već u naletima, u sićušnim količinama, u takozvanim kvantima. "U početku sam se nerado bavio tom teorijom, jer je bila u suprotnosti sa svim dotadašnjim predstavama klasične atomistike. Ali drugog puta nije bilo", ispričao je jednom prilikom.

Svejedno, tadašnja znanstvena elita nije stvarno željela vjerovati Maxu Plancku. Jer time bi bio pobijen do tada važeći fizikalni zakon po kojem priroda ne pravi nikakve skokove. Prošao je cijeli niz godina prije nego fizikalna javnost nije uzela u obzir njegovu teoriju. U početku je ona u širokim krugovima naišla na nerazumijevanje i bila je ignorirana, kao što je često slučaj s novim stvarima. Ali Planck se ni jednog trenutka nije dao zaplašiti i čvrsto je vjerovao u svoju teoriju.

Einstein je njegov dužnik

1918. stiže nagrada. Max Planck nagrađen je Nobelovom nagradom za fiziku. A jedan od onih koji su vrlo brzo shvatili dalekosežnost njegovih radova bio je Albert Einstein. On je Planckove proračune koristio u svom radu na hipotezi o svjetlosnim kvantima i brzo nakon toga, 1921. dobio Nobelovu nagradu za fiziku. Max Planck je nadarenog mladog Einsteina doveo u Berlin na današnje Humboldtovo sveučilište na kojem je Planck predavao govoto 40 godina.

Obiteljske tragedije

Planck je u Berlin doveo mnoge kasnije dobitnike Nobelove nagrade, pa i Lise Meitner koja je zahvaljujući Planckovom zazimanju dobila, kao prva žena na nekom pruskom sveučilištu, asistentsko mjesto. Max Planck je položio temelje za najmodernije grane fizike. Bez njegova otkrića o diskontinuiranosti energije i kvantima ne bi bilo tranzistora, lasera, kompjutora niti drugih dostignuća informatičke tehnologije.

Privatno je pak Max Planck doživio nekoliko katastrofa. Prva mu je žena umrla od tuberkuloze a morao je proživjeti i smrt četvoro djece. Najstariji sin mu je 1916. poginuo u Prvom svjetskom ratu, dvije kćeri blizanke su umrle pri porodu, a najmlađi sin Erwin Planck bio je umiješan u atentat na Hitlera i pogubljen je 1945. Svako zalaganje i molbe uglednog znanstvenika Maxa Plancka ostali su neuslišeni.

Nakon Drugog svjetskog rata, Plancku je bilo 87 godina. Tada je započeo svoj zadnji veliki projekt. Obnovio je istraživački centar u uglednom Društvu cara Wilhelma i postao njegovim predsjednikom. Na pritisak Saveznika 1946. Društvo je preimenovano u Max Planck. U ovu uglednu istraživačku organizaciju danas je uključeno 80 instituta. Planck je umro 4. listopada 1947. sa 89 godina, nakon teškog pada i nekoliko moždanih udara.