Černobil - 25 godina poslije
26. travnja 2011
Oglas
Ukrajinski penzioner Nikolaj Bosij nikad neće zaboraviti 26. travanj 1986. godine u Černobilu: "U 1 sat, 23 minute i 44 sekunde je došlo do eksplozije u reaktoru. Uništen je krov reaktora i dvorane u kojoj su bila postrojenja. Velika količina radioaktivne prašine je ispuštena u atmosferu. Došlo je i do požara." Nikolaj Bosij je tada imao 44 godine i bilo je jasno da kao časnik mora sudjelovati u akciji spašavanja u Černobilu. Tu katastrofu on naziva "ratom koji je objavio reaktor".
Bezbrižan užitak u lijepom vremenu
O pravim posljedicama se isprva šutjelo. Pet dana nakon katastrofe, 1. svibnja se u tadašnjem Sovjetskom Savezu - kao i uvijek, slavio Međunarodni praznik rada. "Bio je sunčan dan i bilo je toplo. Svi ljudi - odrasli i djeca bili su vani, na proslavi. Tek nakon nekoliko godina smo doznali da se toga dana uopće nismo smjeli kretati na otvorenom", sjeća se nastavnica njemačkog jezika Galina Kolbik iz mjesta Čausi, 300 kilometara udaljenog od Černobila.
"Nitko nikad nije bio odgovoran"
Od jedinice sa 350 pomagača kojom je tada zapovijedao Niklaj Bosij, živ je još samo svaki treći. Bosij smatra da je za to kriv sustav u kome nije postojala pojedinačna, već kolektivna odgovornost. To znači da nitko nikada za nešto nije bio odgovoran. Bosij ipak, kako kaže, nije ljut na sistem u čijoj je izgradnji i sam pomogao. Autorica knjige "Černobil: Kronika budućnosti" Svetlana Aleksijevič, opisuje kako je tadašnji sistem funkcionirao: "Sistem je polazio od toga da ne postoje prepreke koje komunisti ne mogu prevladati. Mislili su: imamo puno ljudi koji nam bezuvjetno vjeruju. Može se žrtvovati bezbroj tih ljudi kako bi se pobijedilo u toj borbi."
Autor: O. Kapustina
Odg. ur.: A. Šubić
Oglas