1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Kultura

Zulehner: 'Crkva se mora otvoriti'

Najnovije statistike pokazuju da velike crkve u Njemačkoj gube vjernike. Kako promijeniti taj trend? Katolički teolog Paul Zulehner govori o šansama i rizicima.

DW: Gospodine Zulehner, čini se da Crkva gubi na značenju: broj vjernika opada, sve je manje svećenika, crkve se zatvaraju. Kako bi na to trebale reagirati kršćanske crkve?

Paul Zulehner: Možda nije dobro govoriti o smanjenju značenja ili krizi Crkve, nego da se Crkva danas nalazi u fazi dubokih reformi. Nakon reformacije i protureformacije ljudi su morali biti ili protestanti ili katolici. To je dovelo do toga da je Europa bila 100 posto vjerski "preobraćena". To je doba sada definitivno prošlo. Religija je, kao i sve drugo u našem životu, postala pitanje izbora. U ovoj fazi je jasnije tko želi, a tko ne želi pripadati Crkvi. Zato se ne treba računati od 100 posto na niže i živjeti u depresivnom scenariju katastrofe, nego se treba računati od nule prema gore i pitati: Zašto ljudi u modernim kulturološkim uvjetima biraju Evanđelje? Zašto sudjeluju u crkvenom životu? Kršćanske crkve u Europi moraju se pripremiti na tu novu situaciju.

Ta odluka koju ljudi donose: je li to odluka za ili protiv vjere - ili za ili protiv Crkve?

Naučili smo da je to razlikovanje važno. Možda postoji nešto što Crkva mora pružiti u jednom modernom društvu, primjerice razmišljati o transcendenciji, o tome što prethodi životu i što dolazi nakon njega te pružati podršku ljudima kod promjena u njihovom životu, poput rođenja ili smrti. Danas je posve jasno da je dušebrižništvo prezentno. Kršćanski predstavnici i muslimanski imami djeluju čak i u njemačkoj vojsci s argumentom: uvijek kada se radi o marginama društva čini se da je dobro ako je nazočna vjerska kompetencija. Ne zato što bi Crkva trebala vladati ljudima, pogotovo ne moralno, nego zato što pruža uslugu koju gotovo nitko u društvu ne pruža.

Ima li kod te "usluge" i slabih točaka?

Čak i ako bi se u doba reformi trebalo orijentirati prema pozitivnom, ipak su vidljiva dva nedostatka: jedan se odnosi na jezik. Da bi se razumjela propovijed jednog svećenika ili stajalište jednog biskupa, ne smije biti nužno prethodno polaganje tečaja iz teologije. To moraju razumjeti svi ljudi. Papa Franjo, koji je kao nadbiskup bio naviknut na to da se u sirotinjskim četvrtima u Buenos Airesu razumljivo izražava, posjeduje tu sposobnost i govori jednim novim jezikom. U svom "Evangelii gaudiumu" on piše da svećenici moraju naučiti novi jezik kako bi blago Evanđelja unijeli u našu današnju kulturu. Vjerujem da mnogi propovjednici danas jednostavno koriste ritualne katehetske rečenice, bez dubokog zadiranja u brige i probleme ljudi.

A drugi nedostatak?

Paul Zulehner

Paul Zulehner

Nedostaju iskustveni prostori za ljude koji još uvijek traže. Naše župe su zatvorene skupine, site građanske grupacije, u kojima život većinom posve dobro funkcionira. Suprotno tome, tu se skoro uopće ne susreću nezaposleni, a razvedeni često potpuno otpadaju. To je Crkva koja čeka hoće li netko ući u nju, a ako netko uđe, on se najprije osjeća strano, jer je ona tako zatvorena. No jedna zatvorena Crkva, koja nije gostoljubiva, koja ne izlazi na margine društva, koja ne dolazi siromašnima, i sama će se razboljeti.

Ako se želi približiti ljudima na marginama društva mora se biti nazočan. No trenutačno se crkvene župe zbog nedostatka svećenika spajaju, dakle Crkva se prije udaljava nego približava. Kako se želi riješiti to proturječje?

Ono što zamjećujemo je da se crkvene strukture smanjuju sve dok ne dođu do razine da ih je moguće uzdržavati i kadrovski i financijski. To ne omogućava budućnost. Moraju postojati odlučni ljudi koji pokreću projekte, ljudi koji primjerice pitaju: Što činimo za obitelji stranog podrijetla, čija djeca ne govore tako dobro njemački jer ni njihove majke ne govore njemački i jer ih se u dječjim vrtićima premalo forsira? Kako se kao kršćani možemo solidarizirati s njima? Takvi projekti ne ovise o veličini župe nego o ljudima koji u tome vide izazov. Za takve se projekte mogu vezati i ljudi koji uopće nisu vjernici. Tako što će surađivati s kršćanima, upoznat će evanđelje koje se prakticira - i jednom će, ako to želi milost Božja, postaviti i pitanje: Zašto to činite? Iz kojeg izvora crpite snagu? Zašto ste tako otporni kada se pojave poteškoće?

Gdje vidite Katoličku crkvu za deset godina?

Trenutačno iz središnjice Crkve, od Rima preko Alpa, puše nevjerojatno jak "južni vjetar". No u našim mjesnim crkvama mnogi sjede zavaljeni u naslonjače i pitaju se neće li taj vjetar brzo proći - umjesto da razviju jedra. Po mom mišljenju, papa Franjo ima premalo sljedbenika, njemu još uvijek nije uspjelo da vjetar Svetog duha dopre do jedara mjesnih župa i pokrene Crkvu. Mi smo još uvijek u obrani protiv poraza, umjesto da s ovim iznenađujućim Papom promijenimo smjer i krenemo prema novim obalama.

___________________

Paul Zulehner je do 2008. godine bio profesor Pastoralne teologije na Sveučilištu u Beču. U svojim tekstovima se, među ostalim, bavi i pitanjima života u župi i budućnosti crkava.

Preporuka uredništva