1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Gospodarstvo

Zračna bitka nad pariškim aeronautičkim sajmom

A-380 je ponos Europljana ali Airbus ima sve manje razloga za osjećaj nadmoći nad Boeingom

A-380 je ponos Europljana ali Airbus ima sve manje razloga za osjećaj nadmoći nad Boeingom

U Parizu se upravo održava tradicionalni sajam aviona i zračnog prijevoza. I ovaj puta je Le Bourget privukao preko 1800 izlagača iz 44 zemalja, ali je jasno kako su glavne zvijezde u Parizu samo dvije - jer zapravo i ima još samo dva proizvođača putničkih zrakoplova na svijetu: europski Airbus i američki Boeing. Europljani su se u Pariz htjeli pokazati u punom sjaju - konačno, tu je novi gigantski Airbus 380 a upravo u Parizu je Airbus sa Japanom potpisao sporazum kojim se planira razvoj novog nadzvučnog putničkog zrakoplova, nasljednika Concordea. Ali iza ovog sjaja, između glavnih konkurenata vodi se žestoka bitka a pri tome se i u samom Airbusu pojavljuju pukotine na slici uzornog poduzeća koji objedinjuje Stari kontinent.

Jer već i pogled u poslovne knjige ne pruža baš prikaz sreće i blagostanja: Boeing je već prodao preko 260 svog novog modela "787" a iako je u Parizu Airbus ponosno objavio kako će jedan indijski zračni prijevoznik kupiti preko 100 europskog pandana tog američkog aviona, Airbusa 350 - ukupan broj narudžbi tog modela koji je zapravo trebao biti gotov još prošlog rujna, jedva da je polovica onoga što amerikanci već imaju u svojim knjigama narudžbi. Druga je priča sa Europskim ponosom - gigantom 380. Lako za to što će amerikanci vjerojatno ipak predstaviti "napuhani" 747 koji će biti tek nešto manji od europskog diva - odluka o tome past će do rujna - jer konačno, 747 je model koji je već u zraku gotovo 40 godina. Doduše, ne zvuči dobro kako su i troškovi istraživanja tog modela ispali još i veći nego što je planirano, sada se već spominje ne 10 nego 15 milijardi eura, ali mnogo veći je problem što je Airbus morao otvoreno priznati kako će najvjerojatnije zakasniti sa isporukom prvih aviona - za barem pola godine. To znače penale - a ti se penali mjere u desecima milijuna - ali je mnogo ozbiljnije razlog, zašto se kasni: "Der Spiegel" objavljuje informaciju kako je Airbus utvrdio nedostatke na određenim dijelovima svoje super-letjelice, na krilima, trupu i vertikalnom kormilu. Jer treba podsjetiti: Airbus se gradi u tvornicama po čitavoj Europi - u Njemačkoj, Španjolskoj, Velikoj Britaniji i tek se u Francuskoj sklapa u avion. Ukratko, izgleda da su u Touloseu imali prilično posla sa nekim dijelovima koji su stigli na montažu - na primjer, nedostajali su kablovi koji su trebali već biti instalirani.

U takvim slučajevima, dobro je imati šefa koji će znati lupati šakom po stolu - ili po nečem drugom, ako baš mora - ali to je već treći, ne manje ozbiljan problem u koji se Airbus zapao: naime to je doista europsko čedo, ali njegov šef je EADS, koncern u kojem po 40% imaju nijemci i francuzi. Trenutno je na Noel Forgeard ali ga je već zapravo trebao zamijeniti nijemac, Thomas Enders. Ali tu su se pojavili problemi: ravno nakon poraznog ishoda o Ustavu Europe, francuzi su se odlučili naljutiti, zašto je Enders unaprijed najavio kako će postati direktorom Airbusa, prije nego što je to odlučeno u Parizu. Naravno, riječ je o redovitoj rotaciji i na koncu, na čelu čitavog koncerna onda neće biti nijemac, nego jedan francuz - i to upravo isti Forgeard tako da uvijek direktor jedne nacije mora polagati račune direktoru druge nacije. Ali - sve se prilično zakompliciralo jer Francuzi traže dodatne ovlasti za svog šefa, što se direktno protivi sporazumu među partenrima.

A sa Forgeardom se baš i nema zašto biti osobito oduševljen: doduše, neosporno je zaslužan da je 380 ipak poletjeo, ali je zato opasno zanemario ostalu Airbusovu flotu - 310, 320 a 300 će se vjerojatno i prestati proizvoditi. Drugi omiljeni projekt francuskog direktora Airbusa bio je M-400 - i tek se o tome ima što pričati: naime, to je taj famozni vojni transporter zbog kojeg se konačno prevrnula stolica i njemačkog ministra obrane jer je dogovorio više aviona za Luftwaffe nego što je smio, a isto tako je jasno, tko je na svijetu glavni potrošač vojnih transportera: naravno, Amerika. Tamo se pak iza brda valja gigantska vojna narudžba od 500 zračnih tankera - i iako su neki u američkom kongresu sasvim jasno rekli da samo Boeing dolazi u obzir, barem formalno je i taj kongresmen dobio po prstima. Jer to je naravno jasno kršenje načela slobodnog tržišta - i upravo je to spor u kojem se Airbus i Boeing čupaju da posvuda leti perje.

Obje kompanije se već godinama međusobno optužuju kako ona druga uživa neopravdane državne subvencije i kako zbog toga i može nuditi avione povoljnije nego što zapravo koštaju. No isto tako, obje strane su se dugo nećkale čitav spor doista iznijeti pred Svjetsku trgovinsku organizaciju jer, sa jedne strane, tako složena pitanja razvoja i financiranja jednog zrakoplova jedva da mogu sagledati i nacionalni stručnjaci, a kamo li - možda dobronamjerni, ali sasvim sigurno neupućeni eksperti "trećih" zemalja. Sa druge strane, tužba znači da je rat već počeo i da nekakvi "potezi dobre volje" - sjetimo se 500 tankera za američko zrakoplovstvo - sigurno i definitivno više ne dolaze u obzir. Zato se otezalo, ali je ipak ove godine prvi tužbu podigao Washington a koncem svibnja, protutužba je stigla i iz Bruxellesa: jer ako ameri misle da Europljani pomažu svom Airbusu, i "Stari koninent" je uvjeren da Washington itekako pomaže svom Boeingu prije svega putem narudžbi za svoju vojsku gdje su ameri sve prije nego spremni priznati, u što doista lupaju svoj novac. Sa ove dvije tužbe, stvar postaje ozbiljna i sada se više ne može samo otezati sa pregovorima do sudnjeg dana:

"Postoji rok. Ako se spor ne dovede do ove točke - to onda može biti i trik kako bi se dobilo na vremenu i kako bi se uvijek moglo reći; pustite nas da o tome još porazgovaramo za pola godine ili za godinu dana. Ali ako se dođe do tužbi, onda postoje čvrsti rokovi i odluke se donose automatski - dakle, morate se pomicati sa dosadašnjih pozicija."

objašnjava Nuch Nazeer, glasnogovornik Svjetske trgovinske organizacije. Jer cilj postupka nije tek ukloniti subvencije za konkretni Airbus 350 ili Boeing 787; Svjetska trgovinska organizacija se bavi načelima, po kojima je takva nedopuštena subvencija uopće moguća:

"Svi članovi i sporazum jasno predviđa da je glavni cilj procesa usaglasiti nacionalne propise sa odredbama Svjetske organizacije. Ako dođe do sankcija, i tu sporazum predviđa da su sankcije samo prijelazno rješenje. Konačno rješenje mora biti uklanjanje mjera i zakona koje se smatraju nelegalnim."

A to se vjerojatno neće osobito dopasti ni Boeingu niti Airbusu. No do tada, barem možete uživati u sjaju novih aviona, raketa, satelita i helikoptera: na Le Bourget pored Pariza, do kraja ovog tjedna gdje se ne očekuje otvoreni rat dva koncerna. Pritajeni - on je već odavno počeo i u njemu se ne biraju sredstva ali se i itekako pazi da se neprijatelju ne ostavi mjesto gdje bi mogao udariti; konačno i poslovni direktor Boeinga Harry Stonecipher morao je podnijeti ostavku - zbog ljubavne afere unutar koncerna.