1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Priča dana

Znanstvenici u ulozi terorista

Napadi u Londonu još su jednom pokazali koliko su zapadni velegradovi osjetljivi na teror. U SAD-u su od 11. rujna 2001. znanstvenici na osobit način uključeni u borbu protiv terora – posao im je izigravati teroriste, podmetati eksploziv ili širiti zaraze, na primjer uzročnikom boginja, ali naravno samo na zaslonu računala.

I znanstvenici doprinose nastojanjima za prevenciju terorističkih napada poput londonskih.

I znanstvenici doprinose nastojanjima za prevenciju terorističkih napada poput londonskih.

U Los Alamos National Laboratory znanstvenici su razvili sigurno najsloženije računalske modele američkih zajednica na kojima isprobavaju nove strategije u suočavanju s terorističkom prijetnjom. U tim virtualnim gradovima milijuni ljudi svakog dana idu na posao, u školu, u kupovinu ili se bave sportom. Jednako takve virtualne elektrane proizvode električnu energiju, osigurana je opskrba plinom i vodom kroz cijevi koje postoje samo u računalima. Takav idealan svijet znanstvenici poput Jamesa Smitha zasipaju brutalnim terorom. Za list „Washington Post“ je ovaj znanstvenik opisao svoj posao riječima: „Pokušavamo biti najbolji mogući teroristi“ pa tako, na primjer, grad Portland u virtualnom izdanju napada uzročnikom velikih boginja. Njegovog kolegu Stevea Fernandeza zanimaju elektrane: nekoliko poteza mišem dovoljno je kako bi uništio postrojenja i utvrdio je li to dovelo do efekta domina u kojem je došlo do sloma cijelog sustava opskrbe električnom energijom. I sami znanstvenici nakon ovih ispitivanja priznaju da je sva sreća da nisu teroristi, jer na njihovim računalima svakodnevno gine na tisuće ljudi, a virtualni gradovi postaju poprišta užasa. No, njihov cilj je jasan: točno utvrditi osjetljiva mjesta pa tako razvijaju čak i matematičke modele gdje je najbolje ubaciti uzročnika zaraze kako bi se postogao najveći mogući učinak.

Naravno, njihovi rezultati ovijeni su velom najveće vojne tajne i ostaju daleko od očiju javnosti i mogućih terorista, jer ako dospiju u krive ruke, doista bi mogli poslužiti kao strahovito oružje protiv Sjedinjenih Država. Zahvaljujući njima povećane su mjere sigurnosti u nekim elektranama koje su se pokazale kao osobite slabe točke sustava. Čitav taj znanstveni projekt financira američka vlada, a tisak ga je već nazvao „Manhattan Project druge vrste“ kao aluzija na znanstveni projekt u kojem je 1942. stvorena atomska bomba. No, ono što je vladi potrebno su konkretne informacije što valja činiti. S jedne strane upravo su ti znanstvenici razvili senzore za biološko oružje koji su u mnogim američkim gradovima postavljeni na prometne točke poput stadiona ili željezničkih kolodvora, ali su isto tako utvrdili i da bi opće cijepljenje protiv boginja koštalo neusporedivo više, ali jedva da bi imalo većeg učinka nego ciljano cijepljenje tek određenog broja ljudi. Stručnjaci za biološko oružje ionako smatraju kako je brza reakcija gotovo važnija od odluke što učiniti.

Na sreću, sve je samo puka teorija

Znanstvene analize mogućih terorističkih napada vode se i na drugim sveučilištima: tako su Edward Kaplan sa sveučilišta Yale i Moshe Kress s posljediplomskog studija mornarice u Montereyu proučavali bi li s raspoloživim senzorima na eksplozivne naprave bilo moguće spriječiti samoubilačke napade. Čak i pod pretpostavkom da bi raspoloživa tehnička pomagala i uz pomoć rendgenskih, infracrvenih, terahercnih i mikrovalnih zraka uopće bila dovoljno pouzdana kako bi pravodobno otkrila da netko nosi pojas s eksplozivom ispod odjeće, rezultat tog znanstvenog ispitivanja je porazan: čak i u tom slučaju i uz ogroman trošak za ta pomagala broj žrtava bi jedva bio manji. Ukratko, uz potrošene milijune jedva da bi se spasio koji život. Zato je, smatraju znanstvenici, bolje taj novac utrošiti na prevenciju i otkrivanje počinitelja prije nego što krenu u akciju.

No, znanstvenici imaju i čisto metodološko-znanstveni problem, što je ujedno i sreća za sve nas: ništa što su utvrdili na svojim modelima ne mogu provjeriti u stvarnosti.