Znakovlja manjinskih zajednica u Hrvatskoj

Kada je prije desetak dana Milorad Pupovac, predsjednik Srpskog narodnog vijeća i dopredsjednik Srpske demokratske samostalne stranke, najavio da će za kojih mjesec dana Koordinacija srpskih županijskih vijeća donijeti odluku o zastavi i grbu srpske zajednice u Hrvatskoj, uzburkali su se duhovi hrvatske političke javnosti. Osobitu buru izazvale su glasine da bi himna trebala biti ”Bože pravde”.

Ivan Zvonimir Čičak koji je svojedobno bio predsjednik Hrvatskog helsinškog odbora je rekao: ”U ovom trenutku namijeniti srpskoj nacionalnoj manjini kao himnu ”Bože pravde” ili ”Hej Slaveni” to je više nego provokacija.

Hrvatski je predsjednik Stjepan Mesić izjavio da svaka manjina ima pravo na svoja obilježja, ali da se ne može složiti s prijedlogom da himna Srba u Hrvatskoj bude "Bože pravde": ”Hrvatska nema kralja, Srbi nemaju kralja i ne mogu imati himnu u kojoj Bog čuva kralja”, rekao je Mesić i ocijenio da bi Srbi trebali imati obilježja iz kojih je vidljivo da su lojalni građani Republike Hrvatske i nacionalna manjina sa svojim simbolima, a ne simbolima Srbije.

Premijer Ivo Sanader, čija su nastojanja da normalizira odnose Hrvata i srpske zajednice pozdravljena u međunarodnoj zajednici i velikoj većini domaće javnosti, pozvao je manjine da vode računa o korištenju prava iz Ustavnog zakona jer, kako je kazao, još nisu zacijelile rane iz Domovinskog rata. I u većini prvih reakcija politički su predstavnici pozivali na skrb o tajmingu, dio je upozoravao da je važnije stvoriti preduvjete za normalnu egzistenciju Srba, osobito u ratom razorenim područjima, dok su pravaši Pupovčevu inicijativu doživjeli kao provokaciju. Potpredsjednik Hrvatske stranke prava Tonči Tadić ističe da intencija Ustavnog zakona o nacionalnim manjinama nije imaginarno autonomaštvo ni federalizacija Hrvatske: "Mi, naime, ocjenjujemo da je to još jedan od koraka na putu prema dugo sanjanom cilju koji priželjkuju gospodin Pupovac i njegova stranka a to je pretvaranje Srba u još jedan konstitutivni narod u Republici Hrvatskoj. No, jednako tako trebamo voditi računa da se nikada te stvari ne rješavaju isključivo jednostrano, nego se uvijek rješavaju na načelu reprociteta."

IDS-ovac Damir Kajin inicijativu smatra logičnom, poglavito jer talijanska manjina u Istri već rabi svoje simbole i svečanu pjesmu. Pravaš Tadić kaže da bi, bez obzira na neka dosegnuta prava pojedinih nacionalnih manjina, hrvatski Srbi trebali pričekati sa svojim simbolima: "Kad je riječ o srpskoj manjini treba voditi računa da je to još uvijek jedno vrlo osjetljivo pitanje i da bi bilo bolje s takvim potezima ne provocirati hrvatsku javnost i hrvatske građane."

I sam Pupovac kaže da je krivo shvaćena njegova najava te je suglasan da u primjeni Ustavnog zakona o nacionalnim manjinama valja poštivati razboritost i postupnost. O tome kakve će simbole srpska zajednica u Hrvatskoj uzeti kao svoje tek će se voditi stručna rasprava, najavljuje Pupovac. No, dodaje da će njihov sastavni dio biti ćirilica kao dio kulturnog identiteta, integriranost u građansko hrvatsko društvo što se razvijalo od 19. stoljeća naovamo te antifašizam kao ključna politička vrijednost 20. stoljeća. Pupovac je zajamčio da znakovlja Srba u Hrvatskoj nikoga neće vrijeđati: "Mi isto možemo izraziti nezadovoljstvo tim što je - ali to je, nažalost uobičajeno - dio medija stvorio informaciju koje u punom i pravom smislu te riječi nije bilo."

Opći je dojam da politička javnost u Hrvatskoj podržava punu primjenu Ustavnog zakona o nacionalnim manjinama jer je to, ističu, osnova demokracije. No, istodobno se traži da se dobro promisli i o simbolima što će se rabiti, kao i o vremenu primjene.

Kako pokazuju pojedine ankete provedene među hrvatskim Srbima njima samima od simbola važnije je rješenje egzistencijalnih pitanja.