1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Priča dana

Zločinci su kao virusi

Staromodni policijski posao svodi se na hvatanje kriminalaca nakon što je počinjen zločin. Ali, novom se metodom suzbijanja kriminala želi moguće prijestupnike zaustaviti i prije nego što budu u prilici prekršiti zakon.

Provalnici se često vraćaju na mjesto već počinjenog zločina

Provalnici se često vraćaju na mjesto već počinjenog zločina

Danas policiji na raspolaganju stoji znanost koja se sve brže razvija: kartografija zločina. "Možete predvidjeti što će se dogoditi u budućnosti tako da imate mogućnost reagirati i biti sposobni to spriječiti", sažima Spenser Chaney s britanskog Instituta za kriminologiju Jill Dando. Jer, policija se predugo koncentrirala samo na hvatanje zločinca nakon što je zlodjelo počinjeno. "Način kako da se spriječi zločin jest u prvom redu odrediti mjesto gdje se kriminal događa. Na primjer, ulični se kriminal koncentrira u središtima trgovačih zona. Zašto? Jer se tamo ukazuje i prilika za takav zločin. Kako da se onda smanji broj zločina? Možda onda nije najbolje samo goniti zločince, nego se treba razmisliti kako da prilika za zločin više ne bude tako povoljna", objašnjava Chaney.

Kartografija zločina posuđena od medicine

Što se više zna o zločinu, kako se on čini, zašto i tko ga čini, to je lakše predvidjeti i spriječiti kriminal. Shane Johnson, kriminolog sa University College u Londonu, odlučio je preuzeti iskustva iz svijeta medicine: "Posudili smo tehniku iz područja epidemiologije. Ona već postoji neko vrijeme kako bi mjerila širenje zaraznih bolesti. Mi smo u tu metodu stavili podatke o provalama i krađi vozila da vidimo, da li je širenje tih kriminalnih radnji - po metodi, u prostoru i u vremenu - slično širenju zarazne bolesti. Ono što smo utvrdili jest da se zločini doista šire veoma slično kao i bolest."
Liječnici odavno znaju – ako se negdje pojavi virus, vrlo je vjerojatno da će on uvijek i iznova izbijati na istom mjestu. Kartografija zločina pokazuje da su i provalnici slični virusima: kada se jednom negdje provali, postoji tendencija da u istom području uskoro bude nova provala. Ponekad čak i u istu kuću i to istog tjedna. Ako više ne mogu ući u tu kuću, provalit će u neku u neposrednom susjedstvu. Shane Johnson: "Srž moje teorije jest da kada prijestupnici traže kuću za provalu, ono što prvo traže je cilj koji izgleda ranjiv. Kada su ga već našli, onda su već i naučili mnogo o posjedu, kako se u njega ulazi i izlazi i što ima vrijednog u njemu. Ali, kao što su mnogo naučili o prvom cilju, tako su upoznati i sa susjedstvom, što im daje više sigurnosti u procjeni, koliko je poduhvat opasan i što ih čeka kao plijen. Naša je pretpostavka da će se onda i vratiti na najbolju priliku koja ih čeka u susjedstvu."

Glupi zločinci su u zatvoru, pametni se prilagođavaju

Neke je zločine lakše predvidjeti nego druge: tučnjava je razmjerno jednostavna i policija zna da je dobro pogledati u krčme pred zatvaranje. Ali kod provala je mnogo teže, i ova činjenica da se provale ponavljaju na istom području najveći je uspjeh kartografije zločina. S druge strane, Will Gore sa sveučilišta Carnegie Mellon iz Sjedinjenih Država ukazuje da ni jedno pravilo ne može vječito dati prednost snagama reda: "Znate što: glupi kriminalci odmah dolaze u zatvor, pametni se prilagođavaju. U Pittsburghu smo kod prodavača droga primjetili kako sve više koriste vikende, kada je manje policajaca u službi. Onda smo povećali broj policajaca vikendom. Dileri su nakon toga radno vrijeme preselili na noć, jer je noćna smjena policije manja. Onda je i policija povećala broj službenika noću. Na kraju se prodaja narkoticima preselila u haustore kuća i kada bi policija prolazila, kriminalci su im mahali na pozdrav. To se zove učenje, prilagoditi se i obje strane neprestance uče što ona druga strana čini i s vremena na vrijeme, policija je u prednosti."
Ali prednost je postala još veća kada je policija upotrijebila kartografiju zločina kako bi predvidjela kamo će se prodaja narkoticima proširiti. Gore i njegovi kolege stvorili su kartu od više od šest milijuna čestica informacija, tako da je policija bila na mjestu i prije nego što je zločin bio počinjen. Naravno da to ne bi bili u stanju napraviti bez suvremenih računala. Ali i računala griješe, a i mnogi policajci su sumnjičavi prema tim novotarijama i prije se uzdaju u svoje dugogodišnje iskustvo. Britanski Insitut za kriminologiju Jill Dando zato je izazvao policajce na natjecanje: zamolio ih je da, prema vlastitom iskustvu, predvide razvoj kriminala na području sjeverozapada Londona. Insitut je podatke dobivene od policajaca usporedios vlastitim kartama: karte su bile pet puta točnije od procjena iskusnih službenika.

  • Datum 01.08.2006
  • Autor Don Macgillivray
  • Ispis Ispiši ovu stranicu
  • Permalink http://p.dw.com/p/9Zoa
  • Datum 01.08.2006
  • Autor Don Macgillivray
  • Ispis Ispiši ovu stranicu
  • Permalink http://p.dw.com/p/9Zoa