1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Gospodarstvo

Zlatne pilule protiv depresije su - uglavnom beskorisne

Godišnje se potroši na milijarde pilula protiv jedne od najraširenijih bolesti naše civilizacije: depresije. Najnovija britanska studija je pokazala kako te pilule ne samo da su opasne, nego još gore - ne djeluju.

Žena uzima žlicu pilula

Dobit se ne stvara od bolesnih - nego kada zdravi gutaju pilule žlicom

Nakon pilula protiv srčanih tegoba i probavnih smetnji, treći stup dobiti farmaceutske industrije širom svijeta su psihičke depresije. Gotovo svaki koncern ima na tržištu po neku pilulu protiv depresije i njihova potrošnja raste vrtoglavom brzinom - i to svugdje u zapadnom svijetu. Jedan njemački zdravstveni osiguravatelj je izračunao kako već svaki deseti student u ovoj zemlji barem ponekad uzima psihofarmake i to prije svega sredstva protiv depresije. No nisu samo pogođeni studenti u groznici pred ispitima: u Velikoj Britaniji se potroši preko 30 milijuna pilula protiv depresije a u Sjedinjenim Američkim Državama se promet Pfizerovog Zolofta i Paxila i Wellburtina britanskog koncerna GlaxoSmithKline već odavno mjeri u milijardama dolara. Još 2004. je bilo riječi kako se u svijetu proda sredstava protiv depresije u vrijednosti od 20 milijardi američkih dolara.

"Čarobna pilula" vodi sklonosti samoubojstvu

Koncerni liječnicima gotovo bez iznimke preporučaju ova sredstva protiv depresije kao svojevrsne "čarobne pilule" koje će pomoći i protiv depresije, bojazni (aneksioznosti) i protiv gotovo svih psihičkih tegoba. U stvarnosti - to je veoma opasno sredstvo. U SAD je još 1989. podiglo golemu prašinu činjenica kako je manijak koji je nasumice pucao oko sebe i prije nego što je i sam sebe ustrijelio, ubio osam osoba i ranio još dvanaest u stvari bio pacijent koji se liječio proitv depresija i uzimao pilulu Fluoxetin - u Americi se on zove Prozac.

Schüler läuft Amok

Kod Josepha Wesbeckera koji je 1989 ustrijelio i sebe i 12 drugih osoba se naknadno ustvrdilo: mjesec dana je uzimao sredstva protiv depresije

Od 2004 ta sredstva protiv depresije u SAD moraju biti jasno označena da mogu izazvati agresivnost i moguću sklonost samoubojstvu. To je dovelo barem do značajno manje broja izdavanja takvih lijekova djeci i omladini - ali se i dalje troši golema količina takvih lijekova.

Ne samo opasna - nego i beskorisna

Znanstvenici britanskog sveučilišta Hull su u časopisu Public Library of Science Medicine pokazali kako su ta sredstva još i gora nego opasna: ona su uglavnom beskorisna. Kod lagane i srednje depresivnosti praktično nema statističke razlike, uzimao li pacijent sredstvo protiv depresije ili "ne-lijek", placebo. Već i Amerikanci su utvrdili kako suvremeni lijekovi bazirani na takozvanom "Selektivnom inhibitoru ponovne pohrane serotonina" - poznatiji u kratici SSRI, imaju zapravo slično djelovanje kao i kokain i da lako mogu izazvati psihičku ovisnost. Što je najgore, postoji pregršt ispitivanja koja dokazuju loše vrijednosti tih lijekova - ali ona se ne uzimaju u obzir. U meta-statistike farmaceutskih tvrtki se uvrštavaju gotovo sva ispitivanja koja su pokazala učinkovitost, ali jedva i polovica onih koja pokazuju nikakav ili negativan učinak uopće nađe nekog izdavača.

Može i bez pilula

Britanski znanstvenici su utvrdili i da liječnici uglavnom dobro znaju što doista mogu sredstva protiv depresije: devet od deset upitanih liječnika je izjavilo kako je "nezadovoljno" što umjesto takvih "čarobnih" pilula, ne mogu pacijentima ponuditi nikakvu drugu terapiju. Britansko ministarstvo zdravlja je stoga najavilo drastičnu promjenu smjera u liječenju protiv najraširenijeg psihičkog oboljenja današnjice: ministar Alan Johnson je najavio potrošiti 225 milijuna eura u obrazovanje dodatnih 3600 psihoterapeuta kako bi i bez lijekova stali na kraj tim tegobama. Farmaceutski koncerni su ovo istraživanje dočekali veoma suzdržano: glasnogovornik GlaxoSmithKlinea je izjavio kako ova studija "ignorira veoma dobre rezultate" sa njihovim lijekom Seroxat i kako je u proturiječju sa kliničkom svakodnevnicom.