Zikr - čišćenje srca i duše vjernika

Omanja tekija bila je 22.ožujka bukvalno ispunjena do posljednjeg mjesta. Na prvom katu bili su uglavnom muškarci, a na drugom žene. Derviši su obučeni u crno-bijele odore, a prisutni su bili i pripadnici njemačkog kontingenta Kfora, predstavnik Katoličke crkve, OSCE-a i drugih međunarodnih organizacija kao i gosti iz mnogih zemalja.

Ceremonija je počela ritualnim pjesmama. Derviši se njišu, što je karakteristično za Zikr. Šejh pažljivo prati svaki detalj i ubrzava ili smanjuje ritam. Uz pjevanje počinje udaranje u više instrumenata. Vrhunac ceremonije, a to je čast za svakog derviša, je probadanje željeznom iglom debelom nekoliko centimetara, a dugačkom i do pola metra, između donje i gornje desne usne. Za pojedince to čini šejh. Prvi na red dolazi najmlađi šejhov sin, dijete koje polazi peti ili šesti razred osnovne škole, pa još nekoliko mališana, najviše njegovih vršnjaka. Zatim stariji. I njima šjeh Adri Husein zabada deblje igle. Neki te igle probadaju u predijelu jabučice. Jedan od gostiju pada u nesvijest ali se ceremonija se nastavlja. Nekima, kada šjeh skine iglu, curi krv, što derviši s ponosom pokazuju.

Poseban doživljaj

Nakon završetka Zikra, derviši, naročito oni koji su probodeni, ne žele govoriti. Svi upućuju na šejha Adrija Huseina, njihovog poglavara. On je tu titulu naslijedio od svog oca Džemaila, a poslije njegove smrti naslijedit će ga neki od njegovih sinova. "Danas mi slavimo rođendan hazreti Alije. On je bio prvi od 12 imama. Hazreti Alija je nama posljednja stepenica povezivanja s hazreti Muhamedom, a preko njega s Alahom." Aljiriza Hasku iz Orahovca, koji se probadao dok je bio mlađi, kaže da, bez obzira što se to nekome čini ekstremno, to probadanje nije tako opasno. „To je za nas poseban doživljaj, poseban dan i posebna čast za svakog derviša. Probadanje je neopisiv doživljaj i posebna čast da nam šejh probode iglu kroz neki od dijelova tijela“, kaže on.

Reakcije prisutnih skoro su identične. Slažu se da su nazočili “nesvakidašnjoj ceremoniji“ i da će slijedeće godine opet doći. Eschtral Tobias, je povijesničar umjetnosti iz Njemačke. „Ovaj događaj je za mene bio veoma intenzivan. Prvi put nazočim ovom ritualu i pozitivno me je iznenadila tolerancija derviša. U tekiji sam vidio katoličkog svećtenika, žene, računajući i one bez marama, među njima i Njemicu u uniformi“, kaže Tobias.

Gosti i iz BiH

Samra Čampara je iz Sarajeva u Prizren ovim povodom dolazila i ranije i uvijek se oduševljavala onim što vidi i doživi: „Vidjela sam ja ovo i ranije, prije par godina. Došla sam ponovno i dovela veću grupu kolega iz Irske, Austrije, Hrvatske da pogledaju. I njima se dopada.“ I Ingrid Wagner iz Austrije, bila je oduševljena onim što je vidjela. „Ceremonija je bila veoma neobična, a ja tako nešto nikada nisam vidjela u životu. Neopisivo i nesvakidašnje iskustvo“, kaže Ingrid. „Jako, jako lijepo, nešto neponovljivo, nešto nedostižno, nešto što čovjek ne može razumijeti. To je božje dostignuće. Sve mi se dopalo, pogotovu ono pjevanje, zalaganje i religiozni zanos samih derviša ” ističe Ljira Ljulja, iz Skadra u Albaniji.

Prvi derviši su na Balkanski poluotok došli iz današnje Turske, Sirije i drugih, tada otomanskih područja. Pokret je pustio korijene u 19. stoljeću, a tradicija Zikra je jako dugo prisutna. Ona nema samo ritualni i religiozni, već i kulturni i tradicionalni značaj. Ili, kako to kaže prizrenski šejh - „Zikr je čišćenje srca i duše vjernika od grijeha“.

Autor: Refki Alija

Odg.ured: Željka Telišman