1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Gospodarstvo

Zeleno svjetlo za autobusne linije

Njemačka vlada je konačno ispunila staro obećanje: već od početka sljedeće godine se dopušta redoviti promet autobusnim linijama između njemačkih gradova. Ipak, u zakonu ima i trikova, a nisu ni svi za ovaj prijedlog.

Autobusni kolodvor

U Njemačkoj je još uvijek na snazi zakon iz tridesetih godina prošlog stoljeća kojim se zabranjuje redoviti autobusni promet između njemačkih gradova - ako postoji željeznička pruga. Obzirom da pruga povezuje gotovo sve gradove, do sada je postojalo tek nekoliko iznimnih linija koje su jedva utjecale na ukupnu mobilnost građana. Konkretno, godišnje se autobusima između tih rijetkih destinacija vozilo oko 2 milijuna putnika - prema oko 126 milijuna putnika Njemačkih željeznica.

Ne protiv željeznice, nego protiv - zastoja

Njemački ICE

Željeznica ima i svojih prednosti: od Kölna do Frankfurta za pedesetak minuta - to nećete uspjeti ni Ferrarijem


Njemački ministar prometa Peter Ramsauer obrazlaže ovu odluku vlade tvrdnjom da se ovom odlukom "oslobodilo tržište autobusnog prijevoza od okova". Njemačka vlada je osamdeset godina oklijevala ukinuti zakon kojim se štiti monopol željeznice iz zapravo jednostavnog razloga: država je vlasnik željeznice.

Ali njemački ministar ne misli da će autobusni promet "otjerati putnike" iz željezničkih vagona, nego da će smanjiti promet - na njemačkim cestama. Ramsauer je uvjeren kako su autobusi "prava alternativa za automobil" i kako će se baš tu pojaviti tržište, da će ljudi radije sjesti u autobus nego za upravljač vlastitog automobila.

Doduše, realnost - s rijetkim pokušajima potkopavanja ovog monopola željeznice - jest drugačija i prvenstveno je pitanje cijene: željeznička karta od Kölna do Münchena lako košta i stotinjak eura dok bi autoprijevoznici bili zadovoljni i s tridesetak. Obzirom na brze željezničke linije, vlak je neusporedivo brži, ali nekoliko sati vožnje više, za cijenu koja je tek trećina željezničke - to je opcija koju će sigurno mnogi odabrati.

"Kvaka" u prijedlogu zakona

Ipak, u prijedlogu zakona vlade kancelarke Merkel postoji i jedan trik koji će otežati redoviti autobusni promet između mnogih gradova, osobito u gusto naseljenom području Sjevernog Porajnja i Vestfalije: postaje redovitih autobusnih linija moraju biti međusobno udaljene najmanje 50 kilometara - što na primjer zabranjuje promet čak i između Kölna i Düsseldorfa, da ne govorimo o gradovima poput Duisburga, Essena, Bochuma, Dortmunda i Wuppertala.

Autobusna linija Hamburg - Berlin

Linija od Hamburga do Berlina je bila iznimka - samo zato jer je postojao DDR



Ali njemački socijaldemokrati su najavili kako će se protiviti ovom zakonu u Bundesratu ne samo zbog ovog, nego i zbog mnogo važnijeg razloga: strahuju da će Njemačke željeznice zlorabiti ovaj zakon kako bi se "izvukle" iz zakonske obveze povezivanja gradove i mjesta u Njemačkoj, tamo gdje promet nije rentabilan. Već se desetljećima može vidjeti odumiranje malenih željezničkih postaja i SPD je uvjeren kako će zeleno svjetlo autobusima samo još ubrzati ovaj trend.

Konačno konkurencija željeznici

Centrala za pronalaženje suputnika u Leipzigu

Do sada, ako ne željeznicom, onda avionom - ili potražiti nekoga tko putuje u željenom smjeru.


Ipak, ima ih mnogo više koji se raduju što će se u Njemačkoj konačno moći putovati i autobusima. Na prvom mjestu su naravno autoprijevoznici koji su uvjereni da će vlastitim, nižim cijenama i Željeznici konačno biti teže formirati cijene željezničkih karata onako kako joj se sviđa. Ipak, donekle je apsurdno što je tvrtka s najvećim kapacitetom autobusnog prometa u Njemačkoj upravo - Deutsche Bahn. Tako je željeznica isprva najavila "žestoko" se umiješati na to tržište i "preuzeti barem polovicu tržišta" - ali se proljetos predomislila. Linijski autobusni promet ipak smatra još "previše rizičnim" poslovnim poljem koje će radije prepustiti drugima.

Ti "drugi" nemaju ništa protiv: već sad postoji čitav niz njemačkih autoprijevoznika koji su posluživali povremene vožnje - ili međunarodne linije i koji su više nego spremni krenuti na njemačke ceste. Procjene glase kako oni nipošto neće ostati jedini i kako će se pojaviti još najmanje pedesetak tvrtki koje će nuditi redoviti autobusni promet između gradova u Njemačkoj.

Autor: A. Šubić (agencije)
Odg. urednik: Anto Janković

Preporuka uredništva