1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Panorama

Zeleni: Srbija nije sigurna zemlja

Savezna Vlada u Berlinu odgovorila je na opsežan upitnik stranke Zeleni o stanju ljudskih prava u Srbiji. Zeleni smatraju da Srbiju treba skinuti s popisa „zemalja sigurnog porijekla“.

Ironijom sudbine upravo je jedan političar njemačkih Zelenih odlučujuće utjecao na to da Srbija i susjedne zemlje takozvanog Zapadnog Balkana budu proglašene „zemljama sigurnog porijekla". Jer Zeleni se desetljećima bore protiv načelnog proglašavanja zemalja „sigurnima“, tvrdeći da su progon i diskriminacija teoretski mogući u svakoj zemlji svijeta. Drugačije je mislio pokrajinski premijer Baden-Württemberga Winfried Kretschmann kada je 2014. dao svoj blagoslov u gornjem domu njemačkog parlamenta Bundesratu. Naime, Zeleni su u tom tijelu mogli stopirati zakon koji je usvojio donji dom Bundestag, u kojem su Zeleni u oporbi.

Prošlo je dvije godine otkako su Srbija, Makedonija i BiH stavljene na popis sigurnih zemalja, a godinu dana otkako su na njega uvrštene i Albanija, Kosovo i Crna Gora. To znači da službenici njemačkog Ureda za migracije i izbjeglice zahtjeve za azil došljaka iz tih zemalja od početka smatraju „očigledno neosnovanima“ i o njima odlučuju (čitaj: odbijaju ih) po ubrzanom postupku. Deportaciju pri tome ne odlaže ni eventualna žalba sudu. To je bio praktičan način da se smanji broj tražitelja azila koji stižu u Njemačku s Balkana.

Zastupnici stranke Zeleni do danas se nisu pomirili s tom odlukom pa traže da savezna vlada, u skladu s preporukama EU-a, sada ponovo razmotri stanje u tim „sigurnim zemljama". U srijedu su Volker Beck i Luise Amtsberg, zastupnici Zelenih zaduženi za migracijsku odnosno izbjegličku politiku, zatražili od vlasti skidanje Srbije i BiH s popisa sigurnih zemalja: „Svrstavanje Srbije u zemlje sigurnog porijekla bilo je i ostalo pogrešan signal. Stanje ljudskih prava je tamo i dalje prekarno", pišu ovo dvoje zastupnika u zajedničkoj izjavi. To zaključuju iz odgovora savezne vlade na opsežan upitnik koji su kao zastupnici podnijeli.

Nema državnog progona

Volker Beck

Volker Beck

Odgovori na 60 pitanja o Srbiji protežu se na 22 stranice. Njemačka vlada poručuje da stanje ljudskih prava u Srbiji općenito odgovara „međunarodnim standardima“, da je diskriminacija zabranjena Ustavom, da su usvojeni brojni zakoni koji štite ljudska prava te da je kontrola sadržana u instituciji Zaštitnika građana. Prema saznanjima službenog Berlina, nema dokaza da je neka etnička, religijska ili društvena skupina u Srbiji sustavno diskriminirana ili progonjena, niti da državni organi neku skupinu ciljano ostavljaju bez zaštite zakona.

To ne znači da je situacija ružičasta: „U srpskoj javnosti se nepromijenjeno mogu promatrati zadrške i predrasude prema pripadnicima određenih manjina (Romi, Albanci, Bošnjaci)“, stoji u odgovorima vlade. „Pojedinačno postoje fizički i verbalni napadi protiv vjerskih skupina, kao i vandalizam. Primjetne su i antisemitske radnje i širenje odgovarajućih napisa.“ Savezna vlada se poziva i na posljednji izvještaj ombudsmana prema kojem je njegov ured primio 16 pritužbi zbog „povrede vjerskih prava".

Brojni problemi romske zajednice

Prema saznanjima njemačke vlade – koja na ovom polju mahom dolaze od UNHCR-a – 80.000 Roma živi u „neformalnim naseljima" koja Srbija treba legalizirati kako je predviđeno Akcijskim planom za poglavlje 23 pristupnih pregovora s EU-om. Trenutno, kako piše, ima 600 takvih divljih naselja s više od po 100 stanovnika od kojih 30 posto nema vodovod, 33 posto nije priključeno na elektroenergetsku mrežu, a 40 posto na kanalizaciju. Samo 85 posto romske djece pohađa (obveznu) osnovnu školu, samo 22 posto ide u srednju školu, a prema posljednjem popisu, samo 0,4 posto njih ima visoku stručnu spremu.

„Pripadnici romske zajednice u principu imaju pristup svim državnim institucijama i uslugama ukoliko su registrirani sa stalnim mjestom prebivališta. Međutim u praksi se registracija ispostavila kao ozbiljna prepreka za pristup socijalnim davanjima, zdravstvenoj skrbi, obrazovnim ustanovama i stambenom prostoru“, navodi se. Beogradska vlast stoga teoretski omogućava Romima pristup svemu navedenom i ukoliko nisu uredno prijavljeni, ali u tom slučaju moraju potpisati izjavu da pripadaju romskoj manjini i navesti trenutnu adresu.

Što se tiče društvenih skupina, njemačka Vlada navodi da su „prema izvještajima nevladinih organizacija u Srbiji česti slučajevi obiteljskog nasilja koje je usmjereno protiv žena i djece. Savezna vlada nema pouzdane podatke o učestalosti. Kazneno-pravno procesuiranje nasilja nad ženama se u praksi ispostavlja kao teško jer žrtve često iz straha od osvete ili stigmatizacije ne žele davati iskaze nadležnima. Također prema izvještajima nevladinih organizacija, djeca su pogođena prinudnim radom, prosjačenjem i prostitucijom.“

Parada ponosa u Beogradu 2015.

Parada ponosa u Beogradu 2015.

Dalje se navodi da je u Srbiji široko rasprostranjena homofobija. „Utjecajna Srpska pravoslavna crkva striktno odbija homoseksualnost. Taj odbojni stav nalazi se i u nekim školskim udžbenicima. Homofobija desno-nacionalnih grupa ponekad vodi nasilju", što je ilustrirano napadom na aktivista Bobana Stojanovića 22. kolovoza ove godine. Njemačka vlada smatra da beogradska vlast predano radi na poboljšanju i implementaciji Zakona o zabrani diskriminacije iz 2009. Uz to, od 2012. kvalifikacija nekog napada kao „zločina iz mržnje“ može biti otežavajuća okolnost za počinitelja pri izricanju kazne.

Loše stanje medijskih sloboda

Na pitanja Zelenih o stanju u medijima, njemačka vlada ukazuje na izvještaj EU-a iz prošlog studenoga prema kojem „u Srbiji još nisu ostvareni uvjeti za puno korištenje prava na slobodu mišljenja. Znatan problem ostaje ekonomska ovisnost medija od oglašavanja. Raspodjela oglasa velikim dijelom se odvija preko PR-agencija bliskih državi ili vladi. Unatoč reformiranom zakonodavstvu na ovom polju i dalje je manjkava transparentnost vlasničke strukture medijskih poduzeća. Ovi faktori ograničavaju faktičku neovisnost i kontrolnu funkciju medija i vode autocenzuri. Do sada u Srbiji nema općeg shvaćanja medija kao četvrte grane vlasti. To je pokazala i izložba Necenzurirane laži koju je u srpnju 2016. organizirala vladajuća stranka SNS. Tu su u jednoj beogradskoj galeriji bila izložena 2.523 medijska priloga koji su se kritički bavili radom premijera.“

Dodaje se da se „povremeno čuju optužbe da su pripadnici oporbe u većoj mjeri pogođeni istragama zbog korupcije. Tako je srpska policija 2015. u sklopu dvije velike policijske akcije (operacije Rezač i Skener) u vidu javnog spektakla uhitila 140 osoba zbog sumnji u korupciju i financijski kriminal. Akcijama su najvećim dijelom bili pogođeni pripadnici oporbene stranke, ali i oni iz jedne manje vladajuće stranke. Tih 140 uhićenja dovelo je do svega tri kaznena postupka."

Na pitanje Zelenih o tome što Njemačka konkretno čini da bi pomogla Srbiji u prevladavanju brojnih manjkavosti, vlada odgovara da je od demokratskih promjena 2000. u Srbiju uloženo 1,6 milijardi eura u vidu razvojne suradnje. To je učinjeno kroz brojne projekte Društva za međunarodnu suradnju (GIZ) i na druge načine.

 

Preporuka uredništva