1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Priča dana

'Zelena' energija za turistički raj

Mali kanarski otok El Hierro na najboljem je putu da postane neovisan o nafti - i to uz pomoć vode i vjetra. Na rafiniran tehnički način generira se "zelenu energiju". To je model za budućnost.

Da bi iz srca Europe uopće stigli na otočić El Hierro, na kojem živi oko 10.000 ljudi, potrebno je puno fosilnih energenata. Najprije se leti avionom, a onda treba presjesti u manju letjelicu ili trajekt. I konačno ste na El Hierru, najzapadnijem kanarskom otoku, koji se nalazi usred Atlantika, 1.000 kilometara udaljen od europskog kopna. El Hierro je bio posljednji "komadić" Europe koji je Kolumbo vodio svojim očima prije nego što je otkrio Ameriku.

Kroz turbine voda stiže do spremnika na vulkanu

Kroz turbine voda stiže do spremnika na vulkanu

El Hierro je danas dio Španjolske, iako putovanje do njega zna potrajati i 12 sati. To je vrijeme koje je donedavno bilo potrebno dizelaškim tankerima da prevale put. Svake se godine brodovima s kontinenta na otok prebacivalo oko 6.600 tona dizela. Skup i ne baš ekološki pothvat. Alternativa bi bila struja s kopna. No, za električne vodove je morsko tlo pod vodom oko vulkanskog otoka jednostavno previše nemirno, a voda preduboka.

Dizel za struju

U ljeto 2014. El Hierro je zato prešao na "zelenu energiju" i postao prvi otok na svijetu koji svu potrebnu energiju proizvodi sam, otok koji uopće ne "uvozi" energiju. Korištenjem snage vode i vjetra otočanima je uspjelo postati u potpunosti neovisnima o fosilnim izvorima energije.

Vjetroelektrane profitiraju od atlantskih pasata na kanarskim otocima. Kad opadne potrošnja električne energije, npr. tijekom noćnih sati, višak energije dobivene snagom vjetra koristi se za dobivanje energije iz vode. Vodu se pumpa iz spremnika u moru i prebacuje u bazen na vulkanu. Kad vlada zatišje vodu se "gura" kroz turbine niz brdo - i tako se ponovno proizvodi struja.

"Zelenih" otoka ima svugdje: Tokelau, sićušni otočić u južnom Pacifiku i danski otok Samso također "pokrivaju" svoje energetske potrebe iz obnovljivih izvora. Ali i jedan i drugi otok bili su i ranije priključeni na strujnu mrežu, El Hierro je pak svoju energetsku transformaciju realizirao s "nule".

Idealni uvjeti

Pet ogromnih vjetrenjača, raspoređenih na velikom vulkanu usred otoka, svojim kapacitetom od 48 gigawatt-sati generiraju struju za cijeli El Hierro. "Visoke su 64 metra. Bila je to logistička noćna mora prebaciti ih na otok, a onda i postaviti na brdo", smije se Juan Manuel Quintero. Inženjer je član uprave vejtroparka "Gorona del Viento". "Vjetrenjače smo podijelili u tri segmenta i dopremili smo ih u tri različite luke", priča Quintero. "Za transport smo morali proširiti ceste!"

Senzori se pobrinu da već nakon pet sekundi zatišja vjetra počinje raditi pumpa. Stanovnici otoka upće ni ne primijeti promjenu, žarulje i dalje svijetle normalno. Sustav je relativno jednostavan. 24 sata na dan ga nadziru dva inženjera. "Jedinstven je", smatra Quintero: "Svaki od njih se već koristi, ali do sada nitko nije kombinirao vodu i vjetar." Vjetrenjače i vodene turbine su već postojale, objašnjava on i dodaje da je jedina inovativna stvar bila "spajanje dva sustava".

Juan Manuel Quintero

Inženjer Juan Manuel Quintero

Investicija u budućnost

Španjolska vlada, lokalno sveučilište i španjolska elektroprivreda u projekt su investirali ukupno 90 milijuna eura. Vjetropark "Gorona del Viento" je bio jedan od posljednjih "blagoslovljenih" projekata španjolske vlade prije nego što je Madrid u jeku gospodarske krize prije dvije godine "srezao" sve subvencije za izgradnju sustava eksploatacije obnovljivih izvora energije.

Predsjednik otoka Alpidio Armas žali se da puno ljuti napušta El Hierro. Ljudi koji su rođeni na otoku krenuli su u smjeru Europe i Amerike, u potrazi za poslom i boljim životom, daleko od vjetrovitog, grubog otoka. Energetska revolucija mogla bi biti razlog za povratak na otok, nada se šef otočke vlade. Svi sad imaju razloga biti ponosno na svoj tok, dodaje Armas: "Kad uključe svjetlo, automatski pomisle na vjetrenjače i možda na to da energija potječe odavde, a ne iz konvencionalnih izvora."

Većina žitelja otoka, čini se, podržavaju projekt, iako energetski novitet još ne utječe na smanjenje računa za struju. Svejedno odakle je struja, u Španjolskoj svi plaćaju istu, nacionalnu tarifu. Ipak vlada u Madridu štedi: zahvaljujući uštedi goriva za prijevoz dizela na otok, godišnje je to oko dva milijuna eura. U kalkulaciju su uračunati troškovi gradnje i održavanja vjetrenjača.

Vjetrenjače

Vjetrenjače su visoke 64 metra

Gonzalo Escribano, energetski sručnjak iz madridskog "Real Instituto Elcano" upozorava na još jednu činjenicu: "Koliko ćemo plaćati za naftu za 20 godina? To ne znamo,ali znamo da će i za 20 godina biti vjetra na Kanarima". Stručnjaci kažu da je ekološka bilanca ide u prilog projekta: smanjenjem potrošnje od oko 40.000 barela nafte, godišnje se u atmosferu ne emitira 20.000 tona ugljičnog dioksida.

Sljedeći korak se već planira: šef vlade na El Hierru do 2020. sva vozila želi "prebaciti" na električni pogon.

Preporuka uredništva