Zebnja i napetost uoči izricanja presude hrvatskim generalima
14. travnja 2011
Oglas
Zbog zločina tijekom i poslije vojno-redarstvene akcije Oluja čiji je cilj, uvjereno je tužiteljstvo, bilo prisilno i trajno ukloniti srpsko stanovništvo s okupiranih područja u Hrvatskoj, tužiteljstvo za Antu Gotovinu traži 27, za Ivana Čermaka 17, a za Mladena Markača 23 godine zatvora.
Nesumnjivo, prevladavajući stav hrvatske javnosti je da se radilo o oslobodilačkoj akciji, o čemu svjedoče i nedavne ankete prema kojima više od 60 posto građana vjeruje da će presude biti oslobađajuće. No da se radi više o optimizmu, a manje o stvarnom uvjerenju, svjedoči stav udruga sudionika domovinskog rata koje smatraju da presude neće biti oslobađajuće, zbog čega su dan nakon izricanja presuda najavljeni braniteljski prosvjedi.
I dok branitelji najviše brinu o posljedicama koje bi za Hrvatsku moglo imati prihvaćanje teze da je Oluja bila zločinački pothvat, udruge civilnog društva upozoravaju na slojevitost cijelog slučaja, a u haškoj presudi vide mogući poticaj za daljnje procesuiranje ratnih zločina na prostorima bivše Jugoslavije.
Hrvatski građani podupiru procesuiranje ratnih zločina
Kada se radi o Gotovini, Markaču i Čermaku, zbog dugogodišnje kampanje u kojoj se uvijek iznova naglašava da je haški sud pristran, stvorilo se stanje u kojoj je atmosfera jako naelektrizirana, a možemo govoriti i o predizbornim govorima i dodatnoj politizaciji.
Sudski postupci pomažu individualizaciji krivnje
Zbog svega toga javnost sa zebnjom i napetošću očekuje presudu, kaže šefica Documente upozoravajući da su tijekom i nakon Oluje počinjeni zločini većinom nad civilima, čak njih 600 je ubijeno prema podacima Hrvatskog helsinškog odbora. Teršelić se nada da će presuda biti poticaj i daljnjim procesima u Hrvatskoj. Jer nakon okončanja žalbenog postupka u ovom slučaju, Hag više neće imati izravnog posla sa zločinima počinjenim u Hrvatskoj, osim ako se u optužnici za Mladića ili Hadžića ne pojavi novi dio koji bi se ticao zločina počinjenih na području RH.
Čermaku i Markaču manja potpora javnosti od Gotovine
„Vrlo vjerojatno se u javnosti iskristaliziralo mišljenje da oni navodi iz optužnice o počinjenim zločinima, posebice u dijelu gdje se govori o konkretnim zločinima u općinama Knin, Kistanje, Ervenik i Donji Lapac, govore da su se ti zločini naprosto dogodili, a da generali nisu reagirali na njih, što je imalo itekako veze sa specijalnom policijom“, misli Teršelić.
Činjenicu da je tako malo zločina procesuirano u Hrvatskoj povezuje s tim da policija nije napravila sve potrebne korake u predistrazi i navodi slučaj ubojstva šestoro civila u Gruborima za što je optužnica protiv trojice pripadnika specijalne policije podignuta tek nakon pet godina.
Pročitajte na sljedećoj stranici: "Čermak i Markač možda, Gotovina nikako!"
"Čermak i Markač možda, Gotovina nikako!"
„U javnosti postoji vrlo jasna razlika u percepciji. S jedne strane je general Gotovina kojega se slavi kao heroja, a s druge su Čermak i Markač za koje se misli da su vrlo vjerojatno povezani sa zločinima“, kaže Vesna Teršelić. Nadalje objašnjava da su uz Gotovinu prvenstveno branitelji, njih čak pola milijuna prema Registru branitelja, i njihove obitelji. To je ogromna podrška, ako znamo da hrvatska ima tek nešto više od 4 milijuna stanovnika, a Teršelić procjenjuje da je svaki četvrti građanin Hrvatske izravno povezan s nekim od sudionika Domovinskog rata. Uz to, skoro da ne postoji politička stranka čiji čelnici nisu u zadnjih tjedan dana govorili o ispolitiziranosti Haškog suda. U kreiranju javnog mišljenja aktivno sudjeluju i hrvatski biskupi pa je vrlo širok spektar podrške.
Malo tko podsjeća na težinu zločina
"Nema puno onih koji ovih dana podsjećaju na težinu počinjenih zločina jer postoji nekoliko dimenzija. S jedne strane, Oluja je oslobodila okupirano hrvatsko područje i stvorila sigurnosne pretpostavke za život na njemu. Omogućen je povratak prognanika koji su protjerani 1991. godine u etničkom čišćenju. S druge strane, spaljeno je više od 22 tisuće kuća, cijela sela, ubijeni su civili. Hrvatsku je napustilo više od 150 tisuća njenih stanovnika, što na poziv „krajinskih vlasti“, što iz straha za vlastitu sigurnost“, podsjeća Teršelić.
Zbog svega toga, misli naša sugovornica, velik dio javnosti nekritički vidi Gotovinu samo kao heroja jer nije lako sagledati Oluju kao oslobodilačku akciju, a s druge strane voditi računa o zločinima koji su se dogodili i posljedicama koje su vidljive i danas kroz napuštena mjesta u koja su se vratili tek starci koji su možda u međuvremenu i preminuli.
Zakazala javna televizija
Kada govori o utjecaju hrvatskih medija na stav javnosti o haškim sušenjima, Teršelić misli da prvenstveno javna televizija nije dobro odradila svoju zadaću. Čak i suđenje trojici generala se neredovito pratilo. Hrvatska televizija jedina u regiji nije preuzimala tjedne agencijske emisije posvećene radu tribunala.
„Hrvatska javnost je loše informirana o tijeku suđenja. Građani nisu mogli pratiti svjedočenja i jednostavno nemaju pravu informaciju o težini počinjenih zločina za stvaranje kvalificiranog mišljenja. Uz sve to, ni sam tribunal na svojim stranicama nije objavljivao transkripte na hrvatskom, već isključivo na engleskom jeziku“, zaključuje Teršelić.
Branitelji spremni na prosvjede
Jedan od najglasnijih braniteljskih vođa, ratni načelnik Stožera specijalne policije MUP-a i predvodnik nedavnih braniteljskih prosvjeda Željko Sačić haške procese povezuje izravno s politikom proteklih hrvatskih vlada. Upravo je on inicirao prosvjedni skup koji će se održati u subotu, 16. travnja, u 12 sati na zagrebačkom Trgu bana Jelačića pod motom Za domovinu. Kaže, ne želi nerede, ali s njega će branitelji poslati jasnu poruku hrvatskoj vladi čiju politiku spram Haga nazivaju podaničkom i izdajničkom.
Ne treba zaboraviti da je veliki dio braniteljskih udruga otklonio mogućnost prosvjedovanja, no razlog tomu nije poruka generala Gotovine koji ne želi prosvjede, već činjenica da su financirane izravno iz Banskih dvora, objašnjava Sačić. Sam Sačić je nedavno najavio ujedinjavanje rascjepkanih desnih stranaka u novu hrvatsku desnicu, no odbacuje medijske navode kako branitelje iskorištava za svoju političku kampanju.
Za Deutsche Welle naglašava rezultate ankete koju je objavila Hrvatska televizija, a prema kojoj čak 73 posto građana podupire protuvladine braniteljske prosvjede. Kaže, to može smatrati unisonim stavom, no vjeruje da će se taj broj popeti i iznad 80 posto, ako u Hagu bude izrečena osuđujuća presuda.
Pročitajte na sljedećoj stranici: Pravedno suđenje ili revizija povijesti?
Pravedno suđenje ili revizija povijesti?
"Svaki hrvatski građanin zna povijesnu istinu, a ta je da je Domovinski rat Hrvatskoj bio nametnut, a da je akcija oluja bila pravedna, opravdana i utemeljena na međunarodnom pravu. To je bila obrambena akcija protiv okupacijske sile agresorske Srbije, Crne Gore bivše Jugoslavenske narodne armije i dijela pobunjenog srpskoga pučanstva“, kaže Sačić i dodaje da zbog toga branitelji ne mogu pristati na izjednačavanje žrtve agresije i agresora kroz haško revidiranje povijesti. Ovaj branitelj smatra da je to dominantan stav u hrvatskoj javnosti koji daje legitimitet braniteljskim prosvjedima i najavljuje da će učiniti sve da demantiraju i raskrinkaju podaničku politiku koja se u Hrvatskoj vodi, a koja je, prema njemu, dopustila da legitimna obrambena akcija bude proglašena zločinačkim pothvatom.
„Kao da smo se mi, nas 210 tisuća sudionika Oluje, udružili da bi provodili etničko čišćenje! Umjesto da kao u svakoj civiliziranoj državi, branitelje slavimo, nas će proganjati i jednog po jednog suditi po zapovjednoj odgovornosti. Ako nas proglase ratnim zločincima, što će ljudi u Europi reći? Što će Nijemci pomisliti o nama? Ispast će da je Hrvatska nastala na zločinu“, zabrinut je Sačić.
Oluja je spriječila genocid u bihaćkom džepu
Kako tumači, Oluja je pokrenuta da bi se spriječila još jedna Srebrenica, ali daleko većih razmjera i to u bihaćkom džepu u kojem je bilo nekoliko stotina izbjeglica i građana. Upravo je Oluja spriječila pad bihaćkog džepa u kojem bi se dogodio strašan pokolj, tumači braniteljski vođa pitajući se što bi tada Europa rekla.
„To su altruistički i nezabilježeni modeli prijateljstva među narodima, a danas bi trebali nositi stigmu agresora u tuđoj državi i počinitelja etničkog čišćenja u vlastitoj. Na to nećemo pristati“, kaže Sačić uvjeren da bi haške presude mogle pokrenuti neviđeni val nezadovoljstva.
Za razliku od Vesne Teršelić iz Documente, Sačić je zadovoljan načinom na kojeg su hrvatski mediji pratili haška suđenja. Smatra da su čak i mediji skloniji HDZ-u i aktualnoj vladi veliki saveznici braniteljima koji će javno iskazati nezadovoljstvo.
Presuda određuje sudbinu hrvatskog naroda
Presuda, uvjeren je Sačić, neće biti oslobađajuća. Nada se da sud neće prihvatiti najtežu inkriminaciju haškog tužiteljstva prema kojoj je Oluja udruženi zločinački pothvat s ciljem etničkog čišćenja.
„Ta je optužba sudbonosna fatalna za hrvatsku državu, narod, vojsku i branitelje. Bude li ona prihvaćena, to će biti sumrak međunarodnog prava, a mi ćemo ju shvatiti kao izravni napad na državni suverenitet i građane Hrvatske koji su se legitimno obranili i oslobodili od srpskog agresora. Odbaci li se ta inkriminacija, realno je za očekivati pojedinačne kazne za zapovjednu odgovornost. Oslobađajuće presude je teško očekivati“, kaže Sačić.
Autor: Siniša Bogdanić, Zagreb
Odg. ur.: A. Šubić
Oglas