1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Panorama

Zbog ratova ne idu u škole

Obrazovanje je pravo svakog čovjeka, ali, kao i mnoga druga obećanja međunarodne zajednice, i ovo postoji samo na papiru. Čak 67 milijuna djece ne ide u školu; od toga 28 milijuna zbog ratova i drugih sukoba.

Zbor ratova i siromaštva, mnoga djeca na svijetu ne pohađaju škole

Zbor ratova i siromaštva, mnoga djeca na svijetu ne pohađaju škole

Čak 164 zemlje su se 2000. godine na Svjetskom forumu u Dakaru obvezale da do 2015. godine ostvare ciljeve kada je riječ o obrazovanju. No, očito od svega toga nema ništa. Christoph Wulf sa Slobodnog sveučilišta u Berlinu je i predsjednik Obrazovnog odbora UNESCO-a za Njemačku. On kaže da ciljevi neće biti realizirani usprkos naporima koji se ulažu kao i rezultatima koji su već postignuti. “Riječ je o šest ciljeva: Prvo, podsticanje obrazovanja male djece. Druga važna taočka je - osnovna škola za sve. Treća, koja nije ništa manje važna, je osiguranje osnovnih uvjeta života koji uopće omogućuju interes za učenje, a to je, primjerice, da djeca imaju dovoljno hrane. Četvrta točka je da se prepolovi broj nepismenih, a peta, koja je također veoma bitna, je ravnopravnost među spolovima. I šesta i posljednja točka je: općte poboljšanje kvalitete obrazovanja.“

Djevojčice u Pakistanu

Djevojčicama je još teže nego dječacima...

Ovi ciljevi se ne ostvaruju u prvom redu u zemljama u kojima vlada građanski rat. Međutim, prema riječima Christopha Wulfa, obrazovanje može pomoći prilikom stvaranja novog, miroljubivog društva – ili suprotno. „Obrazovanje se može koristiti za prosvjećivanje ili pak za manipuliranje ljudima. Demokracija se može ostvariti samo ako ljudi imaju određeni nivo obrazovanja. To znači da se ljudi moraju osposobiti da razumiju što im se događa, moraju naučiti koristiti svoja politička prava – ako to ne postoji, onda nema demokracije.“


Ratovi “napadaju” škole i mobiliziraju djecu

Kao i mnoge druge humanitarne i slične organizacije, tako i UNESCO u svom izvješću kritizira što se međunarodna pomoć sve više dijeli prema strateškim kriterijima – zbog čega se mnoge zemlje i ljudi kojima je potrebna pomoć ostavljaju na cjedilu. Problem često predstavlja i činjenica da vojne snage otvaraju škole koje postaju ciljevi napada pobunjenika. Do istog rezultata u svojem istraživanju dolazi i Mike Lewis iz Međunarodne organizacije za pružanje pomoći Oksfam.

„Najveći problem nije ugroženost naših projekata ili sigurnost naših suradnika, već u prvom redu sigurnost lokalnog stanovništva u područjima u kojima radimo. Ne samo u Afganistanu, već i u mnogim drugim krajevima svijeta gdje isprepletenost vojno-strateških interesa i humanitarne pomoći predstavlja opasnost po lokalno stanovništvo”, kaže Lewis.

Nakon jednog oružanog napada uništena je i škola u Pakistanu

Nakon jednog oružanog napada uništena je i škola u Pakistanu

U novom izvješću UNESCO-a o obrazovanju u svijetu ističe se da je broj napada na škole u porastu. U zemljama kao što su Afganistan i Pakistan djevojčicama prijete, napadaju ih i čak ubijaju – samo da ne bi išle u školu. U mnogim zemljama u kojima se vodi građanski rat, škole napadaju, dječake otimaju i prisiljavaju postati vojnicima, djevojčice siluju i iskorištavaju kao kućno roblje. A bez škole, začarani krug se i dalje nastavlja.

Autori: Helle Jeppesen / Mirjana Kühne Veljković

Odg. urednica: Željka Telišman

Preporuka uredništva