1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Zbog loših hrvatsko-srbijanskih odnosa ispaštaju manjine

Predizborna kampanja u Hrvatskoj dodatno je pogoršala odnose Hrvatske i Srbije. Promatrači kažu da su oni na najnižoj razini u posljednjih 15 godina. A izgledi za poboljšanje su loši i nakon hrvatskih izbora.

Odnosi između Hrvatske i Srbije su možda na najnižoj razini u ovom stoljeću. Vlast u Srbiji koristi protuhrvatsku retoriku već neko vrijeme, koristi svaku priliku, izjavu ili obljetnicu da se „osvrne“ na Hrvatsku. U međuvremenu je u jeku kampanje za parlamentarne izbore i u Hrvatskoj tema postala – Srbija.

Predsjednik SDP-a Zoran Milanović preko medija polemizira sa srbijanskim premijerom Aleksandrom Vučićem, a u javnost izlaze snimke na kojima Srbiju naziva "šakom jada". Tenzije se stalno potiču s obje strane, a nitko da jednom „stane na loptu“. Analitičari tvrde da će se odnosi malo popraviti nakon što prođu izbori, ali nevolja je što je na ovim prostorima uvijek netko „u kampanji“. „Čim se završe parlamentarni izbori u Hrvatskoj, idu lokalni izbori u BiH (a prije toga, i referendum u entitetu Republika Srpska), do kraja godine slijede izbori u Makedoniji u kojoj ključa uzavreli makedonsko-albanski lonac, na proljeće stižu i predsjednički izbori u Srbiji. To je sudbina bivšeg jugoslavenskog prostora. Političke oligarhije ili samozvane političke 'elite' hrane jedna drugu 'mržnjom' prema susjedima, ali ta mržnja nije istinska, ona je više 'valuta', rekao bih čak i poticaj, 'neprijateljima' i 'prijateljima' - nazovite ih kako hoćete - preko granice“, kaže Cvijetin Milivojević, beogradski politolog i stručnjak za odnose s javnošću. Njegovo je mišljenje da se stvari neće promijeniti dok pritisak ne dođe „odozdol, iz baze, što bi Marx rekao“.

Cvijetin Milivojević

Cvijetin Milivojević

Njegovo mišljenje je da će se stvari ipak malo primiriti nakon izbora: „S obzirom da Hrvatska povremeno pokazuje mišiće Beogradu, podsjećajući ga da, bez hrvatskog 'da', nema ulaska Srbije u EU, za očekivati je da će oni koji stvarno odlučuju u EU-u, poslije izbora, pritisnuti novu hrvatsku vladu da malčice ohladi retoriku prema hiperkooperativnom Vučiću i pusti ga da malo 'diše', pošto ga, osim momentalno aktualne krize u srpsko-hrvatskim odnosima, čekaju još vruće pitanje Kosova ili pritisak da uvede sankcije Rusiji.“

„Vučić i Dačić eksponenti velikosrpske politike“

Usprkos lošem odnosu Hrvatske i Srbije, Milivojević tvrdi da to nije slučaj i s političkim strankama s obje strane granice. „HDZ je već član, a i Vučićevi europeizirani radikali, tj. Srpska napredna stranka, samo što nisu ušli u europsko udruženje narodnjačkih stranka (EPP), pa mu oni nekako dođu i kao prirodni partneri. Doduše, tu se - vjerojatno zarad hvatanja glasova iz desnog biračkog tijela - privremeno udjenuo i Milanovićev SDP koji je progovorio svojim nematerinskim, sebi neprirodnim, šovinističkim jezikom. Mislim da tu nije postojao prešutni dogovor, ali da je svima prijalo jer su se osjećali kao 'ribe u vodi' - to uopće ne sporim“, kaže Milivojević i napominje kako mu je „utisak mjeseca“ mirotvorna misija koju je, između Zagreba i Beograda (ali i između Sarajeva i Banja Luke), počeo obnašati nitko drugi do predsjednik bosanskohercegovačkog HDZ-a Dragan Čović!

Ni profesor politologije Pero Maldini sa Sveučilišta u Dubrovniku ne dvoji da su odnosi loši, ali to ne povezuje s izborima u Hrvatskoj. „Mislim da su uzrok i kontekst ove eskalacije drugdje. Problem je, prije svega, to što su Vučić i Dačić, nekadašnji potrčci Šešelja, odnosno Miloševića, i nakon niza godina i dalje eksponenti velikosrpske politike, unatoč formalno demokratskom legitimitetu koji danas imaju.“ Profesor Maldini smatra žalosnom činjenicu da se u Srbiji svih ovih godina nije dogodilo suočavanje s prošlošću, kao što se to dogodilo u Njemačkoj nakon Drugog svjetskog rata, kada su prošli procese denacifikacije, demokratizacije te posljedično i kolektivnu katarzu. „Nakon osvajačkih ratova koje je Srbija vodila protiv susjednih republika, nitko im nije nametnuo, a niti su oni sami zbog dnevnopolitičkih razloga ikad pokrenuli suočavanje s Miloševićevom velikosrpskom politikom i posljedicama koje je ratna agresija napravila susjedima, pa i samim Srbima. Stoga srbijanska politika, u nemogućnosti da artikulira jednu normalnu politiku, i dalje producira 'vanjskog neprijatelja' oličenog u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Kosovu itd.“, kaže Maldini.

Pero Maldini

Pero Maldini

Predizborna kampanja, dakako, dodatno pogoduje pojačanim provokacijama Srbije kao i politizaciji teme odnosa sa Srbijom u samoj kampanji, smatra Maldini, ali i podsjeća da je počelo s hrvatskim zahtjevom Srbiji za ukidanjem neodrživog prava regionalne jurisdikcije za ratne zločine iz '90-ih, nastavilo se zaoštravanjem uobičajenim srbijanskim izjavama o obljetnici Oluje, potom nizom diplomatskih nota kojima su iz Srbije reagirali na neka događanja u Hrvatskoj, a kojima se, prije svega, nastojalo difamirati Hrvatsku pred EU-om i međunarodnom zajednicom, po mogućnosti je i destabilizirati, što ipak nije realno budući da je, između ostalog, Hrvatska i članica EU-a. „Proizvodnja sukoba i označavanje Hrvatske vanjskim neprijateljem svakako je i u funkciji stjecanja dodatnih bodova srbijanske vlasti na domaćem političkom tržištu“, primjećuje Maldini, ali i napominje da odnosi sa Srbijom ne bi bili posebna tema predizborne kampanje u Hrvatskoj da se u javnosti nije pojavio Milanovićev neformalni razgovor s predstavnicima braniteljskih udruga. „Slučajno ili namjerno, jasno je da su elementi tog razgovora, uključujući i one gdje se spominje Srbija, dio predizborne retorike usmjerene prema dijelu biračkog tijela, poglavito onom u centru, pa i desnom centru, ne bi li na taj način pridobio podršku tih birača na predstojećim izborima. Milanović želi pokazati jedan čvrsti nacionalni i prohrvatski stav koji bi mu prema njegovim procjenama mogao donijeti i dio glasova onog dijela biračkog tijela koji inače ne bi glasovao za njega i koji nije prirodno SDP-ovo biračko tijelo“, smatra Pero Maldini tvrdeći da će ta tema izaći iz fokusa nakon izbora jer to zapravo i nije tema bitna za Hrvatsku. Po njegovom mišljenju Hrvatska i Srbija imaju samo nekoliko tema. „Hrvatski primarni interes je rješavanje pitanja više od 1.600 nestalih, pitanja zaštite hrvatske manjine, procesuiranje ratnih zločinaca, pitanje granica te povrat opljačkane imovine“, nabrojao je Maldini teme koje se za razliku od obljetnice „Oluje“, Stepinca ili priče o dominaciji na Balkanu – nisu skoro uopće spominjale u kampanji.

Strah i nesigurnost Hrvata u Srbiji i Srba u Hrvatskoj

Vojislav Stanimirović, predsjednik Samostalne demokratske srpske stranke, kaže da se u srpskoj zajednici u Hrvatskoj već tri godine osjeća povišeni intenzitet straha i da je to sada pred izbore intenzivirano. „To nije bilo za očekivati, makar od strane SDP-a, ali očito da SDP pokušava dobiti dio desnog biračkog tijela i ta retorika usmjerena prema Srbiji se reflektira na našu srpsku zajednicu“, kaže Stanimirović koji tvrdi da je suradnja između Hrvatske i Srbije trenutno na najnižoj razini u zadnjih 15 godina. „To pokazuje da ova retorika i dalje animira jedan dio biračkog tijela, pogotovo sada u Hrvatskoj, a Srbija to uzvraća iz svojih političkih razloga.“

Stanimirović kaže da ih je Milanović iznenadio svojim izjavama, jer su imali dobru suradnju za vrijeme dok je bio premijer. Istina, te izjave se ne odnose na Srbe u Hrvatskoj, već na vlast u Srbiji, ali naglašava da se indirektno to odražava i na srpsku zajednicu u Hrvatskoj.

Vodotoranj u Vukovaru

Ratni ožiljci će još dugo pratiti odnose Hrvatske i Srbije

Politički predstavnik Hrvata u Srbiji Tomislav Žigmanov, predsjednik Demokratskog saveza Hrvata Vojvodine, govori vrlo slično kao predstavnik Srba u Hrvatskoj. „Osjeća se strah i nesigurnost, smanjuje se spremnost da javno sudjelujete u prostoru društvenih događanja. S druge strane administracija osujećuje ostvarivanje nekih manjinskih zakonom zagarantiranih prava ili dosadašnje dobre prakse. Različiti oblici nepovoljnog odnosa bilo u javnosti, administraciji ili strukturama vlasti mogu se osjetiti svakodnevno“, kaže Žigmanov. Napominje kako već mjesecima skoro da nema dana u srbijanskoj javnosti bez antihrvatskih sadržaja, bilo da je riječ o nekom događaju, obljetnici ili izjavi. „Počelo je još od prošlih izbora, pa se nastavilo raznim događajima, kanonizacijom Stepinca, 10. travnja, obilježavanjem Oluje...“ Kao da se traži svaki povod, datum, obljetnica, kako bi se plasirao antihrvatski sadržaj.

Žigmanov misli da je zapravo najgore to što nijedna gesta, nijedan stav ne pridonosi razrješenju nekoga spora nego dodatno komplicira stanje. „Najveći dio tih gesta, postupaka i izjava služi za unutarnju upotrebu. Bilo za stjecanje glasova na izborima, bilo za skretanje pozornosti od gospodarskih neuspjeha ili nekog drugog razloga“, kaže predstavnik Hrvata u Srbiji.

Preporuka uredništva