1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Priča dana

Završili školu, a ne znaju čitati i pisati

Znati čitati i pisati smatra se u Njemačkoj samo po sebi razumljivim, ali i u ovoj visoko razvijenoj zemlji ima dosta ljudi koji muku muče s analfabetizmom. Računa se da u Njemačkoj ukupno živi 4 milijuna nepismenih.

default

Ralf Kramp ima 45 godina i nepismen je. Više od 30 godina radio je u transportu. Mnogi njegovi kolege nisu znali za njegov problem. On ga je od njih skrivao - iz straha da ga neće razumijeti.

"Čovjek se uvijek mora pretvarati. Nikada ne pokazivati da imaš problem. Nikada nisam ništa o tome rekao, uvijek sam izbjegavao takve situacije. Sramio sam se zbog tog problema", priča o svojim iskustvima. Sada to želi promijeniti. Prvi put u životu ide na tečaj na kojem uči čitati i pisati i to već godinu dana. No, na svaku priču s pozitivnim ishodom poput ove nađu se tisuće onih koje ne završe s "happy endom" jer ljudi nemaju dovoljno hrabrosti.

Na sveučilištu u Magdeburgu neuropsiholozi razvijaju novi program treninga kojim će analfabeti lakše učiti čitati i pisati

Na sveučilištu u Magdeburgu neuropsiholozi razvijaju novi program treninga kojim će analfabeti lakše učiti čitati i pisati

Kako znati što stoji u ugovoru?

Većina od četiri milijuna nepismenih u Njemačkoj je, čini se na prvi pogled, integrirana u društvo, ali su u mnogim situacijama izolirani. Tako imaju problema u svakodnevnoj kupovini po trgovinama, na primjer, kada proizvođač iznenada promijeni ambalažu proizvoda. Ili kad unajmljuju stan - kako će pročitati ugovor? Veliki problem je, naravno i traženje posla, kao i pokušaj polaganja vozačkog ispita i stjecanja vozačke dozvole. Ljudi koji ne znaju čitati i pisati u Njemačkoj vrlo često žive povučeno - iz straha da bi novi prijatelji, novi kolege ili susjedi mogli otkriti njihovu slabost.

Premalo novca za obrazovanje

Vjerojatno je brojka od četiri milijuna uljepšana stvarnost jer kriteriji definiranja nepismenosti nisu baš posve jasni. Da bi stručnjaci uopće mogli doći do neke brojke, započeli su studiju "Leo - Level One". S rezultatima se računa u veljači 2011. Katinka Bartl iz Njemačkog centra za zračne i svemirske letove koordinira istraživačke projekte u cijeloj Njemačkoj. Studije poput programa Organizacije za gospodarsku suradnju i razvoj (OECD) za mjerenje uspjeha 15-godišnjih učenika u zemljama članicama poznatog pod skraćenicom PISA ukazuju na negativni trend. Bartl objašnjava kako je Level 1 prva studija u Njemačkoj koja sustavno provjerava znanje čitanja i pisanja kod odraslih. "Bitno je da se zna red veličine problema. To do sada nismo znali", naglašava Bartl.

Što je uzrok analfebetizma?

Narodno sveučilište u Köln-Ahrweileru

Na Narodnom sveučilištu u Köln-Ahrweileru nude se tečajevi za opismenjivanje

Uzrok analfabetizma može biti neuspjeh doživljen u prvim godinama škole, ali i zapostavljanje od strane obitelji i učitelja. U Njemačkoj 14 posto svih 15-godišnjaka, prema rezultatima PISA-e, ne može svladati najjednostavnije tekstove. 25 posto učenika koji uspješno završe školu spada u rizičnu skupinu koja ni nakon završetka školovanja neće znati kako valja čitati i pisati. Kasnije 20.000 njih godišnje pokuša nadomjestiti propušteno na tečajevima na Narodnom sveučilištu. Toj brojci treba dodati još 2.000 migranata koji pohađaju posebne integracijske tečajeve za opismenjivanje.

Problem počinje već u vrtićima i prvim razredima

Unatoč brojnim ponudama broj nepismenih ne pada, upozorava pedagoginja Cordula Löffler, profesorica na Pedagoškom fakultetu u Weingartenu. Ona se bavi uzrocima i prevencijom analfabetizma i smatra da je glavni problem što u vrtićima i školama nema dovoljno preventivnih mjera.

Učitelj pred pločom u školi

Često je razlog nepismenosti i nedovoljno kvalificirani učiteljski kadar u školama

Učitelji u prvim razredima nisu dovoljno kvalificirani da bi mogli prepoznati probleme djece. U kasnijem školovanju učitelji polaze od pretpostavke da djeca znaju čitati i pisati i shodno tome se više ne osjećaju nadležnima ni odgovornima da ih tomu nauče. Löffler stoga traži više poticajnih programa za svladavanje čitanja i pisanja i posebnu izobrazbu učitelja koji se suočavaju s analfabetizmom.

Nepismenost ne znači glupost

Problem je i što u Njemačkoj nema jedinstvenih standarda u pedagogiji. U međunarodnoj usporedbi Njemačka naime, s obzirom na svoju gospodarsku razvijenost, troši puno manje na obrazovanje nego što je prosjek u zemljama članicama OECD-a. Direktor Savezne udruge za opismenjivanje Peter Hubertus zato traži da se poduzmu veći napori kako bi se doprlo do ljudi koji imaju problem s pismenošću. "Mnogi odrasli misle da su jedini koji imaju problem s pisanjem. Treba nam više odjeka od strane pogođenih, moramo senzibilizirati društvo za ovaj problem, jer trenutno vlada sljedeća predrasuda: tko ne zna dobro čitati i pisati, glup je. A to moramo promijeniti. Jer to nije točno", kaže on.

Većina analfabeta koji ponovno odluče krenuti u školu moraju biti dovoljno jaki da izdrže sram i bol zbog mogućih uvreda kojima su izloženi. Ralfu Krampu iz naše priče je to uspjelo.

Autor: Özlem Ucucu/D. Dragojević

Odg. ur.: N. Kreizer