1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Kultura

Završen jubilarni Eurokaz

„Više političan, nego provokativan“, jedna je od ocjena koju su hrvatski kazališni kritičari dali programu međunarodnog festivala novog kazališta – zagrebačkog Eurokaza.

default

Unatoč velikim vrućinama, ali i vrlo zahtjevnim predstavama, publike na izvedbama nije nedostajalo, a slobodno se može reći da je najupečatljivije ostvarenje na ovogodišnjem 20. jubilarnom Eurokazu stiglo iz Austrije. Produkcija „Babilon“ bečkoga Burgteatra, koja je i otvorila festival, otvara mnoga izuzetno osjetljiva društvena pitanja.

„Pomalo prkosna namjera dvadesetogodišnjice bila je postaviti se svečano, a govoriti mudro o skromnim i dalekosežnim odlukama“, poručila je umjetnička voditeljica Eurokaza Gordana Vnuk uoči početka jubilarnoga izdanja festivala čija je ona i utemeljiteljica. Upravo zato je kao jedna od tematskih odrednica odabran teatar intime koji ima snažnu društvenu pretpostavku, vrlo je samozatajan, a medijima i feštama nesklon. U tom kontekstu uvrštene su tako predstave Johna Jaspersa, Saše Božića, Béle Pintéra, Bojana Jablanoveca, Borisa Bakala, ili Branka Brezoveca koje se bave različitim aspektima intime kao stilskog postupka. No, najvažnijim postignućem ovogodišnjega Eurokaza Gordana Vnuk smatra pomak s prezentiranja na festivalske produkcije i koprodukcije: "To je sigurno najvrjedniji dio ovogodišnjeg programa u kojem smo odlučili da ćemo sami ko-producirati projekte i inicirati suradnje među kazališnim umjetnicima i institucijama iz Hrvatske iz susjednih zemalja Slovenije i Mađarske. Taj naš produkcijski početak je financijski relativno skroman, premijere su na Eurokazu, a nakon toga će se te predstave preuzimati u repertoare naših partnera."

Koprodukcije sa starim znancima

Želja vodstva festivala je tim putem utjecati na obogaćivanje hrvatske kazališne prakse, jer hrvatsku teatarsku proizvodnju Vnuk smatra jednom od najzaostalijih u Europi. Za ovo izdanje festivala pripremljene su četiri koprodukcije: "To su uglavnom umjetnici koji su već nastupili na Eurokazu i koje na taj način slijedimo u njihovu radu. Tu je na primjer Via Negativa, koja je nastupila na Eurokazu prije dvije godine, Nick Upper, koji je također nastupao na Eurokazu i s kojim smo jako povezani. Tu je i Bela Pinter,, koji je oduševio Zagrepčane prošle godine sa svojom „Seljačkom operom“.
A tu je i zanimljiva koprodukcija nastala u suradnji sa zagrebačkom akademijom dramskih umjetnosti. Predstava „Sramota“ mladog redatelja Saše Božića nastala je kao ispit iz predmeta inovativne režije, a za Eurokaz Božić ju je razradio u cjelovečernju predstavu u kojoj suprotstavlja roman „Sramota“ J. M. Coetzeea filmu „Krici i šaputanja“ Ingmara Bergmana.

Burgtheater za burna vremena

No, najveća atrakcija ovogodišnjega Eurokaza zasigurno je bečki Burgtheater koji je nastupio s dvije predstave – „Babilonom“ nastalom prema tekstu nobelovke Elfriede Jelinek, te „Wertherom“, koji se temelji na Goetheovom literarnom klasiku. Dramaturg u Burgtheatru Joachim Lux uoči zagrebačkoga nastupa podsjetio je na to da je ta kuća treći put u Hrvatskoj, te da je uvijek dolazila u prijelomna vremena, misleći pritom na proces ulaska Hrvatske u Europsku uniju. Govoreći o predstavi „Babilon“ Lux je napomenuo da ona ne donosi ono što se danas podrazumijeva kao suvremeni teatar: "To su ogromne površine teksta, bez figura, bez priče i bez onoga što se tradicionalno smatra dramaturgijom. Zbog toga, taj tekst predstavlja posebni izazov za redatelja koji na neki način mora postati suautor. Tekst je vrlo složen i zbunjujući, pa bih želio pojasniti da se kroz njega destiliraju dva osnovna pitanja: prvo je ono prastaro – kako je moguće da su ljudi sposobni za takva zvjerstva u ratu kakvima svjedočimo, a drugo se odnosi na efekt koji to nasilje ima na sve nas koji nismo u njega uključeni" rekao je Lux.

Prepoznatljiva Jelinek

U Zagrebu je bio i redatelj predstave Nicholas Stemann koji je istaknuo važnost načina tumačenja teksta Elfriede Jelinek kao svojevrsnog materijala koji se temelji na jeziku koji dolazi u nizu slojeva: "Ona uzima jednu misao, i onda preko nje prevuče drugu, pa iznenada mijenja temu i tako dalje. Način pisanja je vrlo muzikalan, ona stvara poput glazbenika. To je jedna od mojih dodirnih točaka s njom. Ja sam, naime, karijeru počeo kao glazbenik pa razmišljam na taj način. I takav pristup olakšava interpretaciju – tekst se ne mora shvatiti na racionalnoj razini, nego ga se mora posve obuhvatiti – onako kako se percipira glazba ili likovna umjetnost. Ono što ljudi ne primjećuju na prvi pogled je da ona zapravo piše na vrlo duhoviti i sarkastičan način, a istovremeno uspijeva biti kritična i angažirana. Upravo tako sam ja pokušao postaviti taj tekst. Želio sam iskoristiti sve mogućnosti kazališne igre – tako imamo i lutke i crtiće i video projekcije i gole glumce i lokve krvi. Sve je vrlo teatralno" pojasnio je Stemann svoje viđenje Babilona.

Kraj uz nogomet

Nastavak te politične programske linije je i režija Branka Brezovca nastala po Shakespeareovom komadu „Timon Atenjanin“, a u produkciji Turskog i Narodnog teatra iz Makedonije te talijanskog Laboratiorio Nove. Zanimljivo je da glumci iz svakoga od tri kazališta govore na materinjem jeziku. A na večerašnjoj završnici jubilarnoga Eurokaza i ljubitelji kazališnih spektakla došli su na svoje. Koincidiranje festivala sa Svjetskim nogometnim prvenstvom organizatori su iskoristili da publici ponude produkciju iz službenog programa prvenstva: "Bavi se nogometnom loptom, i svojevrsna je plesna transpozicija teme koja okupira svijet ovih dana. Brazilska koreografkinja Deborah Colker, koja je zaista svjetska zvijezda, dohvatila se te teme i s miješanim ansamblom njemačkih i brazilskih plesača, napravila je vrlo zabavnu, vizualno zanimljivu, temperamentnu predstavu."
Uz tu je predstavu palai zavjesa na okruglu obljetnicu Eurokaza, koji je, čini se ove godine uspio pronaći spretno rješenje za kronične financijske probleme s kojima se kulturni projekti vječito susreću, te publici ponuditi i skupe, velike, inozemne produkcije, ali i manje projekte koji uz umjetničku imaju i infrastrukturnu vrijednost za hrvatsku kazališnu scenu.