1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Kultura

Zavedeni radijskim dramama i hvarskom ljepotom

"Borilišta" Prix Marulića, međunarodnog natjecanja radio-drama, drevni su prostori grada Hvara u kojima stari tekstovi sjedaju najbolje. No, koji su stari tekstovi u novom ruhu najbolje sjeli žiriju?

Logo festivala Prix Marulić

Prix Marulić je ove godine okupio radijske drame iz 23 zemlje

Protekloga tjedna na otoku Hvaru još se jednom okupila jedinstvena radijska ekipa – sudionici festivala Prix Marulić – međunarodnoga natjecanja igranih i dokumentarnih radio-drama, koje organizira Dramski program Hrvatskoga radija. Vrlo opsežna konkurencija na 12. izdanju festivala okupila je čak 42 emisije iz 23 zemlje Europe, Australije, Azije, te Sjeverne i Južne Amerike. U ovogodišnjem pohodu starim tekstovima, kako glasi podnaslov festivala na kojem se mogu natjecati isključivo emisije koje se temelje na predlošcima nastalim prije 1894. – godine otkrića radija – najdalje su otišli umjetnici iz Grčke i Australije.

Nagrada svetim bićima iz židovske tradicije

slušatelji radijskih drama u vrtu ljetnikovca Hanibala Lucića

Stari tekstovi u novom ruhu i na povijesnim mjestima - "slušatelji" radijskih drama u vrtu ljetnikovca Hanibala Lucića

U vrlo jakoj konkurenciji, i među emisijama mnogih bivših laureata Pri Marulića, ali i drugih jakih radijskih festivala, pobjedu u kategoriji dokumentaraca odnijela je emisija autorice Natalie Kestecher iz produkcije Australskog nacionalnog radija. "Dvostruki život" intimistički je napravljena priča o 36 svetih, skrivenih bića koja prema Talmudu i židovskoj tradiciji čuvaju sklad svijeta.

Dokumentarac je autorica, kako nam je ispričala, počela smišljati jer je, nakon što je čula tu priču, na ulici počela primjećivati ljude koji bi i sami mogli biti neki od tih odabranih. Zanimalo je kako je nastala ta priča, i što ona zapravo znači. Istražujući je shvatila da jedinstvenog odgovora nema, jer svatko ju interpretira na svoj način. Morala je stoga smisliti svoje viđenje, pa je uvela sam lik promatrača, koji opisuje ljude na ulici. Promatrač se provlači kroz cijelu emisiju i povezuje izjave rabina i vjernika. Neki do njih misle da se radi o konkretnim osobama, dok drugi odabrane vide i u prirodi, kao pčele, leptire, gusjenice…

"Najviše mi se svidjelo svjedočanstvo jednoga fotografa, koji smatra da je svojim slikama uspio uhvatiti odraze odabranih, fotografirajući koncentracijske logore iz Drugog svjetskog rata, ali i razne druge spontane trenutke i nerijetko apstraktne motive: pukotine u zidu, poderane plakate, tračnice..." ispričala nam je Natalie Kestecher. Pripremajući dokumentarac i sama je pokušala živjeti poput tih odabranih bića, no to joj – kaže - nije bilo lako. Rad na emisiji ju je ipak promijenio nabolje, no, nažalost tek privremeno; ubrzo je, naime, opet postala zločesta, u šali otkriva Kestecher. Upravo je taj njezin osobni pristup, osvojio naklonost žirija, koji je posebno uspjelim ocijenio autoričin intimni pečat priči.

Grčke noćne more

Prava atmosfera za slušanje - Franjevački samostan

Prava atmosfera za slušanje - Franjevački samostan

A posve drugačiju, i puno potresniju intimu prenijela je pobjednička emisija u konkurenciji igranih radio drama. "Medeja nema noćne more" Grčkog nacionalnog radija temu grčke tragedije o ubijanju djece prenosi u sadašnje vrijeme problematizirajući ubijanja djece iz samilosti:

"Obaveza umjetnosti je da se suoči upravo s takvim teškim situacijama. Ako umjetnost to ne učini, neće niti itko drugi", kaže autor nagrađenog teksta Kosta Kanavouris. To je prva nagrada koju je dobio u životu, iako već jako dugo piše poeziju i drame, a posebno mu je, kaže, drago što je emisija osvojila nagradu zbog grčkog jezika. Njegov tekst je nastao na temelju istinite priče o dvije imigrantice koje rade kao služavke, a život posvećuju izbavljivanju iz muka male djece kojoj medicina više ne može pomoći.

Medij koji zavodi

U natjecanju je bilo i mnogo drugih emisija koje bi, također, sasvim zasluženo odnijele pobjedu, no možda su upravo ove dvije najbolje pogodile bit radija, kako ga opisuje predsjednik žirija John Theocaris: "On voli zavesti uho, i natjerati vas da zaboravite na sve drugo. Javan je, ali i osoban. Uzbudljiv i intiman. Sve u svemu, najbolji je privatni medij… Dobar radio svoju alkemiju stvara upravo u vašem uhu, informira, zabavlja, nasmijava ili tjera suzu na oko. Zaokuplja vašu pažnju, otvara vam oči, fokusira… Voli godine izobilja, i preživljava loše dane. Zna da je čovjek životinja koja se hrani tuđim pričama – neuspjesima, postignućima, brigama, sramotama i slavom…"

Tim je riječima Theocaris tijekom svečanosti zatvaranja u petak navečer i dao najbolji odgovor o budućnosti takvih radijskih formi, koje u današnjem pejzažu stanica što uglavnom nalikuju jedna drugoj, predstavljaju iskonski duh i snagu radija kao medija, koji će se svojoj publici moći uvijek puno dublje uvući pod kožu.

Audios and videos on the topic