1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Zatočenike u Alcatraz, Guantanamo Fidelu Castru?

Već tjednima se europski političari uzbuđuju kod pitanja, da li prihvatiti zatočenike iz Guantanama. Koliko god da je postojanje tog logora bilo skandalozno, toliko i rasprave već graniče s bizarnošću.

Američki vojnici vode zatočenika

Rasprave o sudbini nesretnika zatočenih u Guantanamu već graniče s dobrim ukusom.

I američki Senat je raspravljao o tome kamo sa zatočenicima iz Guantanama. Čitav niz američkih saveznih država razmišlja čak o posebnim zakonima kojima bi spriječili dolazak tih zatočenika u zatvor smješten u njihovoj državi, sve u strahu da onda oni ne bi došli na zao glas kao "novi Guantanamo".

"Otvorite Alcatraz za njih"

Alcatraz

Republikanci su se sjetili Alcatraza u demokratskom San Franciscu. Problem jest: on je zatvoren još prije gotovo pola stoljeća.

Ne manjka niti međustranačkih podmetanja: republikanski senator Kit Bond iz Missourija je predložio neka ih prihvate oni koji su se uvijek zalagali za zatvaranje Guantanama - dakle, savezne države gdje su guverneri demokrati. Konkretno, sjetio se starog uporišta američkih demokrata, grada San Francisca i predložio neka onda zatvorenike iz Guantanama prebace u legendarni Alcatraz. Doduše, taj zatvor je prestao služiti kao kaznionica još 1963. i danas je tek turistička atrakcija.

Nagrada od 5 do 25 dolara za zatočenog

Koliko god da je živa rasprava, kamo sa zatočenicima iz Guantanama koji bi u domovini najvjerojatnije bili opet strpani u zatvor, toliko malo tko uopće zna, o kakvim ljudima je uopće riječ. Kada je riječ o Uigurima, muslimanskom narodu koji živi u Kini, dopredsjednik Svjetskog kongresa Uigura Asgar Can svjedoči: "Životopis dvadesetak Uigura koji su u Guantanamu ne znam, ali znam za naše koji su prihvaćeni iz Albanije. Ja sam ih posjetio još dok su bili u albanskom zatvoru i to su mladići od 19 do 25 godina koji su, kako pričaju, bili u krivo vrijeme na krivom mjestu. Njih su uhvatili vojnici Pakistana koji su ih prodali Amerikancima jer je postojala nagrada za svaku glavu. Za jednog zarobljenika se dobivalo od pet do 25 dolara. I barem kada je riječ o tim mladićima, mogu reći kako oni sigurno nisu opasnost niti za Njemačku niti za Europu."

Kuba hoće nazad svoj Guantanamo!

Još je bizarnije pitanje, što sa samim Guantanamom? Jer to je američka vojna baza na Kubi i Fidel Castro nije tek pozvao na oslobađanje zatočenika, nego je zatražio od novog američkog predsjednika da odmah napusti i taj komadić zemlje od 117 hektara kojeg su Sjedinjene Države iznajmile od Kube. Jer to je "iznajmljivanje" bilo sve prije

Fidel i Raul Castro

Braća Castro žele konačno svoj zaljev kod Guantanama vratiti pod okrilje Kube

nego dragovoljno i ostatak je američke pobjede u ratu sa Španjolskom još tamo krajem 19. stoljeća. Ma koliko je i ugovor između Amerike i Kube odisao kolonijalnim dobom, to je punopravni međunarodni ugovor dvije države kako upozorava profesor prava Christian Tams: "Ako se pozovemo samo na tekst Ugovora, onda izgleda kako Kuba nema pravo. Jer ona je potvrdila taj sporazum 1903. i onda još jednom 1934. i tamo je dogovoreno da zaljev Guantanamo koristi Amerika za svoju pomorsku bazu. Ugovor nije vremenski ograničen i to znači da vrijedi vječno. Utoliko taj potpisani dokument govori protiv stajališta Castra."

"Sami su priznali da nije skladište za ugljen"

Naravno da je američka vojna baza na području Kube - doslovce - trn u oku tamošnjih socijalista. Utoliko od pobjede revolucije Kuba ne želi niti primiti od Amerike niti najamninu. Ona iznosi ravno 4085 dolara - na godinu! Ali jedan njemački političar, Norman Päch iz stranke Ljevice ukazuje Kubancima kako sada imaju šansu jer je američki predsjednik glasno i jasno rekao kako želi zatvoriti zarobljenički logor na Guantanamu. Zaljev Guantanamo je iznajmljen Amerikancima kao baza za mornaricu i kao skladište za ugljen brodovima - ali ne za zatvor. Utoliko njemački političar ukazuje: "Utoliko je to kršenje sadržaja Ugovora. Sada se u načelu može samo politički pokušati i Ameriku uvjeriti kako im ta baza više ne treba."

Ništa bez pristanka Amerikanaca

Formalno, put nije lagan - i veoma je upitno, da li bi se i tako nešto postiglo. Naime, Kuba bi mogla slučaj iznijeti pred Generalnu skupštinu Ujedinjenih naroda koja bi pak mogla odlučiti slučaj predati Međunarodnom sudu u Haagu. Ali čak i da bi sud odlučio ništavnost Ugovora, samo Vijeće sigurnosti bi moglo donijeti neku obvezujuću rezoluciju. A u njemu, dakako, sjedi predstavnik Sjedinjenih Američkih Država.

Panamski kanal

Presedan postoji: Panamski kanal bio je američki teritorij baš kao i Teksas

Utoliko čak i u tom slučaju se ništa ne bi moglo desiti bez odluke Washingtona. Ali ipak se ponekad događa i da Sjedinjene Države napuste svoju kolonijalnu politiku: 1977. je tadašnji predsjednik Paname Omar Torrijos uspio sa američkim predsjednikom Carterom sklopiti nov ugovor o korištenju Panamskog kanala. Sve od 1903. je i područje oko kanala bilo "iznajmljeno" Sjedinjenim Američkim Državama - i to na sve vjekove.

Preporuka uredništva

Audios and videos on the topic