1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Kultura

Zastrašujući scenarij: Komunistička republika Švicarska

Bilo da je riječ o "1979." , priči o sutonu islamske revolucije koja se poklopila s atentatima od 11. rujna, bilo da je riječ o viziji Švicarske kao sovjetske republike, djela Christiana Krachta uvijek dižu prašinu.

Lenjin u Zürichu

Lenjin u Zürichu

"Bit ću ovdje i po suncu i po kiši", tako bi, u slobodnom prijevodu, mogao glasiti naslov novog romana 41-godišnjeg švicarskog pisca Christiana Krachta. U njemu se mogu naći redci: „Naš peti korpus je zauzeo grad prije sedam dana. Snijeg je mirisao na željezo, dok je pod mojim čizmama škripalo. Jedna lokva se raspršila. Godišnja doba su nestala, nije više bilo poboljšanja i pogoršanja ili primjetnih prijelaza, plima i oseka, valova, mjesečevih mijena. Počinje devedeset i šesta godina rata“.

Lenjin je ostao u Švicarskoj

Christian Kracht

Christian Kracht sebe ne smatra dandyjem već moralistom

Blagi glas kojim autor čita iz svoje knjige na promocijama predstavlja kontrast scenariju koji opisuje u svom djelu. Vječni led, vječni rat, jedan strani i nepoznati svijet. Samo se mjesto događaja odmah odaje rečenicom: „Bio sam sekretar partije u Bernu i na mojoj beretki je visila crveno-bijela značka.“

Nalazimo se dakle u Švicarskoj. Vrlo brzo je jasno i da smo blizu današnjeg vremena, u 2013. godini. Kracht je u svom romanu iznova ispisao svjetsku povijest. Po njemu, Lenjin nije otišao 1917. zapečaćenim vlakom u Rusiju, nego je ostao u švicarskom egzilu da bi tamo osnovao Sovjetsku republiku Švicarsku (SRS). Republiku koja se nalazi u vječnom ratu sa fašističkim zemljama kao što su Njemačka i Engleska.

Alpska kultura pod afričkim utjecajem

Naslovnica romana Ich werde hier sein im Sonnenschein und im Schatten objavljenog u romanu nakladniöke kuće Kiepenheuer & Witsch

Naslovnica romana "Ich werde hier sein im Sonnenschein und im Schatten" objavljenog u romanu nakladniöke kuće Kiepenheuer & Witsch

I uopće, politička situacija u svijetu je potpuno drukčija: Amerika se totalno izolirala, Rusija je zaražena. Pored azijskih velesila, tu je još samo komunistička Švicarska sa svojim velikim kolonijalnim carstvom u Africi. To je ostavilo traga na životnom stilu u alpskoj zemlji: na primjer više se ne jede tradicionalni švicarski fondue od sira nego od banana - čista parodija, čovjek bi pomislio.

Christian Kracht pak tvrdi: „Ovo nije ni u kakvom slučaju parodija. Roman je napisan u ja-formi, a glavni junak je jedan Afrikanac koji se nakon kolonizacije našao u Švicarskoj. Sasvim je prirodno da uz migracije dolaze i nove navike ljudi. Fondue od banana predstavlja tako kombinaciju francuskog i afričkog jela.“ Ozbiljnost se mora sačuvati, jer autor sebe smatra moralistom.

Antiratna poruka švicarskog moralista

To što ga mnogi smatraju dandyjem smatra nesporazumom. I doista, prošlo je čitavih deset godina od kada se taj švicarski autor sastajao sa svojim kolegama u skupom i finom berlinskom hotelu Adlon da bi lamentirao o stilu i te lamentacije kasnije objavljivao. Njegov novi roman je, kaže, prije svega jedna antiratna knjiga.

Ona završava i sretno za glavnog junaka koji se, sit vječnog rata, vraća u svoju rodnu Afriku gdje se formira novi ljudski rod. Tu se apokaliptična vizija prijeti preliti u romantično-kičastu utopiju. No od toga je spašava Krachtov sarkazam koji na kraju svog romana švicarskog arhitekta Le Corbusiera pušta da se objesi na stupu jedne ulične svjetiljke, tužan što Afrikanci ne žele prihvatiti njegovu kockastu modernu. Ako to nije parodija i satira, što jest?!