1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Zapadna tehnologija protiv sirijske oporbe

Diktatori na čitavom svijetu žele nadzirati svoje protivnike. Danas je to moguće i programima za računala koji se u pravilu stvaraju - na zapadu. Usprkos sankcijama, ti programi dolaze do tajnih službi.

Google Earth

Nije problem locirati baš svakog - gotovo na metar

Prosvjedi protiv Assada

Gotovo svatko od prosvjednika ima i mobitel

Sirijskog diktatora Asada i njegovu tajnu službu jako zanima gdje se nalaze oporbeni čelnici i svi koji misle drugačije u toj zemlji. Tako je stvoren "brak iz pakla", kako kaže docent američkog sveučilišta Stanford Evgenij Morozov, sirijske tajne službe s talijanskom tvrtkom Area SpA.

Ona je Damasku ponudila program za računala kojim je moguće, u realnom vremenu, na ekranu točno locirati svakog pojedinog pripadnika oporbe pomoću njihovih mobitela i traga koji ostavljaju na internetu. Od kako su počeli nemiri u toj zemlji, vlastodršci u Siriji su odmah počeli zivkati u Italiju da bi taj program bio što prije instaliran. I doista, talijanski inženjeri su odletjeli u Damask i nisu gledali na radno vrijeme dok nisu instalirali sustav za nadzor, javlja postaja Bloomberg.

Američki i njemački programi u Siriji

Hizzbullahcyber u Iranu

Niti Iran nije imao poteškoća nabaviti od Izraela program za nadzor elektronske pošte

Ono što je još pikantnije jest da talijanska tvrtka u svom sustavu za nadzor građana, koristi i programe američke tvrtke NetApp, a Talijani surađuju i s jednom njemačkom tvrtkom za softver iz okolice Frankfurta. Sva ta tehnologija zapada završila je u rukama tajne policije Sirije - usprkos svim sankcijama i zabranama. Takvih primjera ima još, u njima čak i ljuti neprijatelji surađuju u poslovima nadzora građana. Na primjer, izraelska tvrtka Allot nije imala osobitih problema prodati program za nadzor elektroničke pošte - Iranu. Da bi se barem malčice zameo trag, ova prodaja je provedena preko jedne tvrtke u Danskoj.

Morozov, koji i sam potječe iz Bjelorusije i koji dobro zna kako tajne službe funkcioniraju u diktaturama, na sastanku je njemačkih hakera Chaos Computer Club (CCC) otvoreno kritizirao zapadne vlade. Nadzor izvoza ovakvog osjetljivog softvera praktično uopće ne postoji, niti nekoga baš zanima gdje će završiti ti programi. Morozov to smatra skandalom, jer i javnost uvijek iznova može saznati za primjere u kojima zapadne tvrtke same nude "pomoć" diktatorima protiv neistomišljenika. Tako je i ove godine, nakon pada Mubaraka u Egiptu, otkrivena ponuda zapadnih poduzeća tajnoj policiji Egipta u kojoj se nudi virus za računala kojim će kasnije biti moguće nadzirati onoga tko to računalo koristi.

"Ne znam ja ništa o programu za nadzor građana!"

Kamere u zračnoj luci

Zapadni političari nerado govore o svim mjerama za nadzor - vlastitih građana!

Njemački hakeri u klubu CCC, koje ponekad zove čak i njemačka vlada kako bi se savjetovala u pitanjima sigurnosti interneta, zapravo dobro znaju u čemu je najveći problem - i najveći apsurd: nitko, pogotovo ne političari na zapadu, ne želi priznati da takvi programi za potpuni nadzor građana uopće postoje. Oni doduše ponekad završavaju u rukama diktatora, ali su pisani i stvarani za domaće tržište, dakle za tajne službe Zapada. Tako i zapadni političari, umjesto da priznaju kako se i građani Zapada mogu elektronski nadzirati, radije "guraju pod tepih" činjenicu da takvi programi završavaju i tamo gdje ne trebaju. Tim više što je, usprkos gospodarskim sankcijama, u pravilu riječ o razmjerno malim novčanim iznosima.

Constanze Kurz iz njemačke udruge hakera zato odlučno zahtjeva od vlada Zapada da i takve programe za računala smatra oružjem, možda čak i opasnijim od tenkova i topova u borbi protiv političkih neistomišljenika. Evgeniju Morozovu je jasno da će zapadne tajne službe teško odustati od svojih "igračaka" za nadzor građana, ali zato traži da se tržište takvih programa barem strogo ograniči na zemlju porijekla. Tehnološki, stručnjaci za računala nemaju baš nikakvih iluzija: "Mi bismo mogli i u pravom životu gotovo potpuno svladati kriminalitet", podsjeća docent sa Stanforda, ali cijena za takav život bez zločina bi bila veoma visoka - nedostatak svake privatnosti građana. "Mogli bismo instalirati kamere u sve stanove i na svakom uglu, ali to ipak ne činimo. Radije dopuštamo određenu razinu kriminala."

Autor: M. Bölinger (aš)

Odg. ur.: D. Dragojević

Preporuka uredništva