1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

TEME

Zaokret u stilu, ali ne i u stavovima

Posvuda je, a naročito u Europskoj uniji, sa zadovoljstvom primljena vijest o smjeni vlasti u Varšavi. Golema su očekivanja i nade, što ih međunarodna zajednica polaže u budućeg premijera Donalda Tuska. S pravom ili ne?

default

Donald Tusk – poljska, ali i europska uzdanica.

Posvuda je, a naročito u Europskoj uniji sa zadovoljstvom primljena vijest o smjeni vlasti u Varšavi. Iz parlamentarnih izbora protekloga vikenda kao najjača politička snaga proizašla je liberalno-konzervativna «Građanska platforma» Donalda Tuska. Dosadašnji premijer i – uz brata blizanca, šefa države Lecha Kaczynskog – vođa poražene nacionalno-konzervativne stranke «Pravde i pravednosti» Jaroslaw Kaczynski nakon samo dvije godine mandata iza sebe ostavlja spaljenu zemlju, zatrovanu demokratsku kulturu, ozračje društvenog nepovjerenja i agresivnog političkog diskursa. Utoliko su veća očekivanja i nade, što ih međunarodna zajednica – osobito europska – polaže u njegova vjerojatnog nasljednika Tuska. S pravom ili ne?

Više im neće ići na živce

Oduševljenje što im tvrdokorni poljski premijer Jaroslaw Kaczynski više neće ići na živce čak su i najviši europski dužnosnici ovih dana teško uspijevali sakriti iza suzdržane diplomatske fasade. Već je sada, naime, jasno da će budući šef vlade u Varšavi Donald Tusk svoj vanjskopolitički angažman graditi na suradnji umjesto na sukobima. «Vjerujem da će doći do promjene perspektive. Mora doći. Iz prvih izjava vodećih političara ‹Građanske platforme› proizlazi da će sada uslijediti povratak aktivnoj europskoj politici i potrazi za kompromisima. Neće biti samo zveckanja oružjem, nego će se povesti konstruktivna politika s EU-om kao i s partnericom Njemačkom», ocjenjuje, na primjer, bivši poljski konzul u Hamburgu Vitold Kšezinski.

Dovoljna i promjena stila

Odbojni odnos dosadašnjeg premijera Kaczynskog prema Europskoj uniji naškodio je imidžu Poljske u svijetu. Zbog njega su zamalo bili propali pregovori o tzv. Reformskom ugovoru, nekoj vrsti nadomjestka za Ustav EU-a. Stara nacionalno-konzervativna vlada nije htjela pristupiti ni Povelji o temeljnim pravima. Da će to učiniti nova, i više je nego izvjesno, a na dnevnom je redu i uvođenje eura. No, bilo bi pogrešno izvući zaključak kako će Donald Tusk pritom u drugi plan potisnuti nacionalne interese. U europskom sporu oko reforme načina donošenja odluka (prelaskom s konsenzusa na većinsko glasovanje) poljski su liberali pri zahtjevu za uspostavom nove ravnoteže bili zauzeli još i radikalniji stav od vladina. Zato nitko ne računa s potpunim zaokretom u vanjskoj politici Poljske. Dovoljna će biti i promjena stila.

Siti napetih odnosa

«Mislim da će Donald Tusk biti dovoljno samouvjeren kako bi nacionalne interese Poljske zastupao tako da ne dođe do prepiranja, neprijateljstva prema Njemačkoj ili drugim europskim susjedima. A razlika u stilu donijet će i sadržajnu kvalitetu», smatra dopredsjednik Bundestaga, socijaldemokrat Wolfgang Thierse. On u ishodu parlamentarnih izbora u Poljskoj vidi i mandat budućoj vladi za normalizaciju veza sa susjednom Njemačkom: «Mislim da je to ohrabrenje za uspostavu prisnijih odnosa, nego što je to zadnje dvije godine bilo moguće.»

Berlin ne gaji iluzije

Većina političkih promatrača polazi od toga da će sada doista doći do popuštanja u napetosti među dvjema zemljama. Donald Tusk, 50-godišnji povijesničar rodom iz Gdanjska, za razliku od Kaczynskog ne poznaje samo krivnju nacističke Njemačke nego i nastojanja mlađih generacija za mirnim suživotom i zajedničkim napretkom. To će, s obzirom na težinu problema, samo biti od koristi za nastavak dijaloga. No, u Berlinu nitko ne gaji iluzije u jednostavnost budućih odnosa.

Plinovod – trn u oku

Nema dvojbe da će plinovod u Baltičkom podmorju između Rusije i Njemačke, uz zaobilazak Poljske, i dalje biti trn u oku Varšavi baš kao što će kamen spoticanja ostati i zahtjev njemačkog Saveza ratnih prognanika za osnivanjem memorijalno-dokumentacijskog «Centra protiv protjerivanja» zbog bojazni Poljaka od relativiranja nacističkih zločina. Ali je malo vjerojatno da će satira u njemačkim novinama na račun poljskih političara tamo opet biti dovedena na razinu međudržavne afere i da će se na nju u najboljem slučaju odgovarati publicističkim pogrdama. Stoga nije samo dopredsjednica Kluba socijaldemokratskih zastupnika u Bundestagu Angelica Schwall-Düren uvjerena da će se njemačko-poljski odnos «objektivizirati».

Ukida se «mesni embargo»?

Ni s drugim velikim i moćnim susjedom Rusijom Poljska nema izglađene odnose. No, iz Moskve i Varšave već dopiru naznake da bi se to ubrzo moglo promijeniti. Dvije se zemlje najviše kače oko zabrane uvoza poljskog mesa u Rusiju. Rješenje tog problema je preduvjet za skidanje poljskog veta s početka pregovora o novom Sporazumu o partnerstvu između Rusije i EU-a. Postojeći istječe krajem godine.

(Ne)poslušnost prema SAD-u

Moskvu smeta i planirano postavljanje dijela američkog proturaketnog sustava u Poljskoj – barem do daljnjega, jer će nova vlada u Varšavi, po ocjeni stručnjaka, i prema Sjedinjenim Državama nastupati znatno samouvjerenije i energičnije. Tusk neće tako olako prihvaćati američke prijedloge. U predizbornoj kampanji je obećao kako će povući 900 poljskih vojnika iz Iraka, a na reviziji će se naći i sudjelovanje 1.200 pripadnika poljske armije u misiji NATO-a u Afganistanu.

Dobro na treću potenciju

Pozitivne promjene se, dakle, ubuduće očekuju na svim razinama vanjskopolitičkih odnosa Poljske, a to je – kako je u osvrtu na ishod tamošnjih parlamentarnih izbora protekloga vikenda primijetila kontroverzna predsjednica njemačkog Saveza ratnih prognanika Erika Steinbach – «dobro za samu Poljsku, dobro za Njemačku i dobro za Europu».