1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Zaokret u odnosu prema izbjeglicama

Savezni ministar unutarnjih poslova Thomas de Maizière uvodi postupak po Dablinskom sporazumu i za izbjeglice iz Sirije. To je ispravno, ali to je teško provesti, smatra Christoph Hasselbach.

Sada se sve odvija filmskom brzinom. Drugi put u posljednja dva dana ministar unutarnjih poslova istupa s prijedlozima koji šalju signal da je prošlo vrijeme neograničene dobrodošlice u Njemačkoj. Postupak dogovoren Dablinskim sporazumom primijenit će se na sve izbjeglice. To znači da Sirijci koji traže utočište moraju postaviti zahtjev za dodjelu azila u zemlji u kojoj su prvi put stupili na tlo Europske unije. Ukoliko ipak otputuju dalje i dođu u Njemačku, njemačke institucije ih mogu vratiti nazad u zemlju Europske unije iz koje su došli.

Iz humanitarnih razloga, ali i da bi njemačkim institucijama olakšala mukotrpan posao, Angela Merkel je krajem kolovoza za sirijske izbjeglice suspendirala proceduru iz Dablinskog sporazuma. Stotine tisuća izbjeglica su od tada došle u Njemačku, a među njima su i takvi koji se lažno predstavljaju kao Sirijci, jer im je uspjeh skoro zajamčen. Tranzitne zemlje Europske unije, koje bi u stvari bile mjerodavne za izbjeglice – Grčka, Mađarska, Hrvatska, Slovenija i Austrija jednostavno ih puštaju da prođu. Zašto ne? Ljudi su htjeli u Njemačku, a Njemačka ih je primala. Međutim, tome sada mora doći kraj. Vlada je pod sve većim pritiskom da zaustavi rijeku izbjeglica.

Očekivana kritika

Kao što se moglo očekivati, sa svih strana kritiziraju de Maizièrea: to je neljudski, ne može se provesti, nije dogovoreno. Mnogo toga je povezano sa stranačkom politikom, ali i s raširenim stajalištem da je svako ograničavanje broja izbjeglica navodno nemoralno.

Christoph Hasselbach

Christoph Hasselbach

Najtočniji je argument da ponovno uvođenje postupka iz Dablinskog sporazuma neće imati praktične posljedice. Grčka je izuzeta iz pravila vraćanja izbjeglica u one zemlje Europske unije u koje su izbjeglice najprije došle. A to je zemlja u koju stiže najviše izbjeglica.

Osim toga, prije nego što vrati izbjeglice, Njemačka mora znati u koju zemlju Europske unije su one najprije došle. Izbjeglice će to prešutjeti. A zemlje tranzita bi bile ponukane puštati izbjeglice preko svoga teritorija bez registracije, jer bi ih inače morale ponovo primiti. Tamošnje vlasti znaju da bi se u suprotnom u te zemlje vratili deseci tisuća izbjeglica, što bi za države veličine Slovenije predstavljalo ogromno opterećenje. Berlin je dakle upućen na suradnju s europskim partnerima, ako želi da Dablinski sporazum ponovo stupi na snagu, iako je njemačka kancelarka u Europskom parlamentu taj dablinski sustav označila kao praktično neodrživ.

Na kraju krajeva, opravdana je kritika da bi njemačke institucije koje su mjerodavne za izbjeglice, ponijele još veći teret, ako žele točno ispitati preko čijeg teritorija je svaki izbjeglica došao u EU. Procedura bi se usporila, odluka o zahtjevu za dodjelu azila bi se odgodila. Njemačka vlada u stvari želi ubrza cijelu proceduru, a ovim potezom je usporava.

Ipak za zaokret

Usprkos svemu, zaokret u politici prema izbjeglicama je ispravan i dolazi u pravo vrijeme. Radi se prije svega o poruci vlastitom stanovništvu, ali i izbjeglicama i partnerima iz Europske unije: Njemačka ne može izaći na kraj s beskonačnom rijekom izbjeglica. Postupak Angele Merkel od početka je bio pogrešan. Sada drugi pokušavaju za nju vaditi kestenje iz vatre.

Po anketama se jasno vidi da kancelarka gubi povjerenje zbog izbjegličke krize i da opada popularnost njezinih kršćanskih demokrata (CDU), dok istovremeno jačaju desničarski populisti poput Alternative za Njemačku (AfD). Ukoliko umjerene stranke uskoro značajno ne smanje dotok novih izbjeglica, prije ili kasnije će radikalne snage preuzeti primat.

Preporuka uredništva