1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

TEME

Zanimanje - lobist

Washington je grad koji slovi za svjetsku prijestolnicu lobista. Njih oko 25 tisuća, koji se tim poslom bave profesionalno, svakodnevno pokušavaju utjecati na Vladu, Kongres ili na ključne ljude u upravi. Za obavljanje posla, neophodni su im dobri kontakti i bogate donacije. A čim je u igri novac, postoji i opasnost od potkupljivosti. Tako nisu rijetki ni slučajevi kada moral i poštivanje zakona padnu u zaborav.

Washington - svjetska prijestolnica lobista

Washington - svjetska prijestolnica lobista

Siječanj je vrlo stresan mjesec za oko 25 tisuća lobista, okupljenih oko washingtonske ulice K-Street. Članovi novoizabranog kongresa tek su prisegnuli - među njima je i 48 početnika na političkoj sceni. Ovdje je presudno produbiti kontakte, zbog kasnijeg utjecaja na važne zakone. To su kontakti koje je pametan lobist učvrstio još i prije izbora - i to kroz izdašno financiranje predizborne kampanje, kaže lobist Tony Podesta: "Za uspjeh nije potrebno sakupljati donacije. No, jedan je dio ovog posla ipak temeljen na prijateljstvima. A prikupljati novac za prijatelje, pozitivna je stvar. Nekoga zamolite za nešto i on to napravi - i to na način da pritom bude i zabavno.”

Tony Podesta i sam je uspješan lobist. Naglašava da se njegov posao sastoji uglavnom u uvjeravanju. No, pri tome ga političari i slušaju, a akcije prikupljanja donacija nikome nikako ne mogu naškoditi, i to jednostavno zato jer su predizborne kampanje u Sjedinjenim američkim državama nevjerojatno skupe. Alex Knott iz ”Centra za javni integritet” kaže: ”Danas se u kampanje ulaže puno više novca nego prije. Ako se potrudite, pa istražite koliko su novca prikupili Kerry i Bush, doći ćete do iznosa od okruglih 500 milijuna dolara. Pola milijarde! A to je točno dvostruko više nego što su koštali čitavi posljednji izbori”.

Mjesto u Kongresu nije toliko skupo, ali i za to je potrebno puno donacija. A poduzeća i interesne skupine doniraju rado i velikodušno - u nadi da će im se to kasnije i isplatiti. Alex Knott kaže: ”Naravno da je protuzakonito primati novac, a zauzvrat donositi određene zakone”.

No to ne znači da se takvo što i ne događa. Najpoznatiji primjer za nečasnu spregu između politike i industrije dogodio se između dopredsjednika Dicka Cheneya i njegovog bivšeg poslodavca Halliburtona. Taj je primjer toliko poznat, da je to poduzeće smatralo potrebnim u televizijskoj reklami naglasiti da svoje unosne poslove u Iraku dobiva zahvaljujući svojoj stručnosti, a ne dobrim prijateljima.

Dobri kontakti znače sve u poslu s političarima. Lobističke agencije sve češće zapošljavaju članove obitelji političara, čak i kada nemaju pojma o aktualnim temama. Zapošljavaju rado i bivše političare, no tek nakon što prođe zakonom određeni rok. Profesor Dan Hamilton sa Sveučilišta John Hopkins smatra:

"Moramo shvatiti da postoje vrlo stroga pravila. To što ih neki ne poštuju, druga je priča. No zato u našem zakonodavstvu i medijima postoje mogućnosti za otkrivanje takvih primjera”.

Dakle, Amerikanci neće morati predugo čekati na otkrivanja novih afera ove vrste. Pri samom vrhu liste prioriteta Bushove administracije nalaze se projekti bušenja nafte na Aljaski, sječe stabala u nacionalnim parkovima ili pak niže granične vrijednosti za ispušne plinove. Sve su to želje naročito darežljivih predizbornih donatora u velikom biznisu. No, sve to pod pretpostavkom da će zaista i biti otkrivanja. Ojačana republikanska većina u Kongresu, tek što je prisegnula, već je smanjila ovlasti etičkom povjerenstvu koje kontrolira utjecaj novca na politiku. Alex Knott ne predviđa svijetlu budućnost:

"Sva ta poduzeća koja troše milijune i milijune dolara kako bi se probila, najodgovornija su za propast naše demokracije.”