Zakonski pravo, ljudski nepravda

Obitelj Zogaj nema više pravo žaliti se na odluku Ustavnog suda, i jedino bi još „činjenični razlozi“ kao npr. iznenadna teška bolest, mogli spriječiti njihov izgon iz Austrije. Zogajevi se mogu obratiti Europskom sudu za ljudska prava, ali ova žalba mora biti uložena iz inozemstva. Za obitelj Zogaj bilo bi najbolje da se na povratak na Kosovo odluči dobrovoljno i krene samostalno, a nikako da čeka na akciju policije za strance, upozorila je nakon presude ministrica unutarnjih poslova, Maria Fekter. „Potpuno sam svjesna ljudske dimenzije ove tragedije, zbog toga apeliram na obitelj Zogaj da zemlju napusti samostalno, i da ne čeka policiju za strance. Ustavni sud je naveo da je dozvola boravka moguća samo ukoliko budu ispunjeni svi zakonski uslovi, iako ne znam hoće li ova obitelj to ponovno tražiti. Ukoliko ih se, međutim, prisilno bude moralo izgoniti iz zemlje, onda u sljedećih 18 mjeseci ni u kom slučaju neće smjeti boraviti u Austriji“, kaže Fekter.

U međuvremenu je obitelj Zogaj izjavila da će se dobrovoljno vratiti na Kosovo, a zamolila je da to ne mora učitniti smjesta već da joj se dopuste dva do tri tjedna vremena. U odluci Ustavnog suda navodi se da obitelj Zogaj u Austriji ubuduće smije boraviti samo ako posjeduje važeću boravišnu dozvolu, npr. vizu koja se može dobiti iz humanitarnih razloga. Zahtjev za izdavanje ovakve vrste boravišne dozvole, austrijski MUP odbio je međutim još prije nedavne odluke Ustavnog suda.

Obiteljska drama

Sedmoročlana porodica Zogaj u Austriju je azil prvi put zatražila 2002. godine, a već dvije godine kasnije odbila ga je već i druga instanca. Početkom 2005. policija od obitelji zahtijeva da napusti Austriju, Zogajevi na to predaju zahtjev za vizu iz humanitarnih razloga. On je također odbijen, i nakon još dvije neuspjele žalbe, policija im 2007. godine dolazi na kućni prag, s namjerom da ih deportira na Kosovo. Tada 15-godišnja Arigona Zogaj bježi, da bi se nekoliko tjedana kasnije javnosti obratila video-porukom. „Ne želim nikoga ucjenjivati, ali ako moja obitelj ne bude više mogla živjeti zajedno kao do sada, onda mi je bolje da se ubijem. Na Kosovu za nas nema budućnosti, i sve što želim je da svi zajedno živimo u Austriji kao i do sad“, rekla je tom prilikom Arigona Zogaj.

Nakon ovog obraćanja javnosti, majci Zogaj je dopušteno da ostane u Austriji kako bi mogla tragati za kćerkom, a ostalo četvero djece, zajedno s ocem, odlaze na Kosovo. No nakon što otac na Kosovu napusti obitelj i majka u Austriji zbog toga pokuša samoubojstvo, početkom 2009. godine četvoro njezine djece ponovo ilegalo prelazi austrijsku granicu, no zahtjev za dobijanjem azila im je i ovaj put odbijen.

Za i protiv

Zbog svih ovih događaja izbjeglička drama Zogaj dobija ogromnu pažnju javnosti i postaje predmetom široke javne rasprave. Predstavnici stranke Zelenih, te Socijaldemokrati i brojne organizacije koje se zalažu za ljudska prava, navode tako da za porodicu Zogaj na Kosovu zbog loših društvenih i privrednih okolnosti nema budućnosti i upućuju na veliku „ljudsku tragediju, te kako su Zogajevi također savršeno dobro integrirani u austrijsko društvo. Organiziraju se i brojne demonstracije koje zahtijevaju ostanak Zogajevih u Austriji, a za isto se zalaže i svećenik općine u kojoj je porodica stanovala i kod kog se Arigona, za vrijeme bijega, skrivala. Desničari i predstavnici Narodne stranke s druge strane, navode kako se zakon mora poštovati, te kako se ne smije dopustiti da bilo tko ucjenjuje državu.

Slična je i argumentacija Ustavnog suda u zadnjoj presudi, tako se u priopćenju za javnost navodi kako je 14 sudaca zaključilo da je integracija obitelji Zogaj bila moguća samo zbog toga jer se ona od 2004. godine na teritoriju Republike Austrije nalazila protuzakonito. „Uporno kršenje zakona ne smije postati pravni argument, i ako bi se to dopustilo, osobe koje se ne drže zakona bile bi u prednosti u odnosu na one osobe koje zakone poštuju“, kaže se dalje u priopćenju Ustavnog suda.

Promjeniti zakon?

Svi apeli na austrijske vlasti da spriječe jednu ljudsku tragediju nisu urodili plodom. Pri tome sigurno ništa neće promijeniti ni negodovanje stanovnika grada Beča. „Smatram da je to kazneno djelo“, kaže tako jedan stariji gospodin, „nedopustivo je da se tako dobro integrirana obitelj protjera iz Austrije. Osim toga je smiješno reći da jedna djevojčica može ucijeniti cijelu državu“. „To je sramotna odluka, Austrija je puna kriminalaca koji se slobodno kreću, a jedna tako fina djevojka treba biti protjerana“, kaže jedna druga Bečanka, dok njena prijateljica dodaje: „Smatram da je dobro da se o tome javno raspravlja, smatram također da se zakon mora poštovati, ali možda neko razmisli i o eventualnoj promjeni zakona koji omogućuje ovakvo maltretiranje čestitih ljudi.“

Autor: Emir Numanović

odg. ur.: Snježana Kobešćak