1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Zakon o zabrani nošenja burki na sudskoj provjeri

Prije tri godine Francuska je zabranila nošenje burki na javnim mjestima. Zbog toga je jedna francuska muslimanka sada tuži Europskom sudu za ljudska prava.

To je jedno malo pravilo s jako velikim učinkom. Tek 0,003% ljudi u Francuskoj obuhvaćeno je zabranom nošenja burke, samo 2.000 žena nosi veo preko cijelog tijela (uključujući i prekrivanje očiju - burka). No s obzirom da je to u javnosti zabranjeno, za njih to predstavlja svakodnevno izlaganje nenaklonjenim pogledima mase.

"Kad izlazim iz kuće, ne nosim je. Prvo malo potrčim, onda je obučem", prepričava 18-godišnja Youssa, koja nikab (tradicionalnu muslimansku nošnju koja ne prekriva oči) nosi protiv volje svojih roditelja. Subotnje je jutro na tržnici La Courneuve pokraj Pariza, učenica traži po svojoj torbi komad tkanine, koji je od travnja 2010. zabranjen na ulicama diljem zemlje. "U školi je ne smijem nositi. A kad idem van, glupo izgledam, jer sam pokrivena. Ovo nije život. Ovo je stres."

"Za dobrobit žena i Republike"

Žena s burkom na glavi

Burka prekriva cijelo tijelo, uključujući i oči

Francuske muslimanke koje se oblače na način da su cijele prekrivene stavljene su na stup srama. Bilo da tako obučene hodaju po cesti, voze se u autobusu, idu u kupovinu ili čekaju djecu pred školom, čine prekršaj i moraju državi platiti do 150 eura. Tako je odlučio zakonodavac "za dobrobit žena i politike".

"U Francuskoj nema mjesta za burke, nema mjesta za potčinjavanje žena." Tako je u studenom 2009. tadašnji predsjednik Nicolas Sarkozy iznenadio zemlju, kada je u ruralnom djelu La Chapelle-en-Vercorsu neočekivano umjesto o oranicama i poljoprivrednim subvencijama diskutirao o vrijednostima, običajima i nacionalnom identitetu. Regionalni izbori bili su tada blizu pa je predsjednik "lovio" glasove pristaša ekstremne desnice.

Diskriminacija i uzurpacija pravosuđa

U travnju iduće godine Narodna skupština je, uz maksimalnu medijsku pratnju, prihvatila sporni tekst i proglasila vjerski uvjetovano potpuno prekrivanje kažnjivim djelom. Za žene je predviđena kazna do 150 eura, a za muškarce koji svoje supruge ili kćeri prisiljavaju da nose nikab ili burku kazna je do jedne godine zatvora plus 35.000 eura. Zastupnici su govorili o "ravnopravnosti" i "dostojanstvu". Tri i pol godine poslije bilanca je zbunjujuća.

Dok su prefekture do ljeta 2013. napravile tek 500 kontrola, često uvijek istih žena, a muslimanski multimiljarder Rachid Nekkaz osnovao je Fond za nadoknadu novčanih kazni, predstavnici muslimanskih udruga u međuvremenu izvještavaju o rastućem broju diskriminacije: o prolaznicima koji ženama na ulici žele strgati pokrivala, o vozačima autobusa, koji onoga tko nosi burku ili nikab spriječe da uđe u autobus ili o trgovcima koji tako obučenim ženama ne daju da uđu u trgovinu.

Neredi nakon policijske kontrole

"O zakonu možete misliti što želite. Ali ne zaboravimo njegove kolateralne štete", kaže Marwan Muhammad. On je predstavnik Kolektiva protiv nesnošljivosti prema muslimanima u Francuskoj i misli kako je primijetio da je od 2010. islamofobija doslovce eksplodirala. "Postoje građani, bilo da su lijevo, desno ili ekstremno desno orijentirani, koji se pozivaju na zakon iz 2010., kako bi opravdali svoje diskriminirajuće stavove prema muslimanima."

Ali i suprotna strana reagira sve radikalnije. Policijski dužnosnici su napadnuti za vrijeme rutinske kontrole prekrivenih žena. Nakon nereda u Nantesu i Marseilleu, u srpnju ove godine u Trappesu kraj Pariza, situacija je izmakla kontroli i pretvorila se u nasilne nemire. Kamenje je letjelo, kontejneri su gorjeli. Policija je odgovorila suzavcem. A burke su ponovno vraćene u centar medijskog zanimanja.

Zakon na europskom sudu

Na slici je zgrada Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu

Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu

U dvije i pol godine, tijekom kojih su promjene zakona redovito punile naslove novina, jedna mlada Francuskinja je vodila sudski proces protiv države. U Strassburgu na Europskom sudu za ljudska prava odlučit će se u posljednjoj instanci o zakonitosti zabrane nošenja burke. Nije mnogo poznato o njoj osim da ima 23 godine i da je zbog zakona odselila u Veliku Britaniju, te kako je odluku donijela sama bez pritiska obitelji. Kako kaže njezin britanski odvjetnik, ne daje intervjue.

Ove srijede (27.11.) je počelo saslušanje u slučaju "SAS protiv Francuske". Tužiteljica se prvenstveno poziva na "članak 8. europske konvencije o ljudskima pravima, koji se zalaže za pravo na njegovanje privatnog i obiteljskog života", objašnjava Patrick Titiun, šef kabineta predsjednika Europskog suda za ljudska prava. "Ona se žali da se ne može oblačiti kako želi. To vidi kao kršenje privatnog života." K tome ona drži da se krši njezino pravo da slobodno živi svoju vjeru te da se krši pravo javnog okupljanja i zabrana diskriminacije.

Pomoć muslimanskim radikalima

Za suce u Strasburgu ovo je premijera. "Ovakvih slučajeva je bilo" kaže Titiun. "Međutim svi su bili formalno nedopustivi." Ali kakve posljedice bi, pored obične novčane kazne, mogla imati osuda zemlja s najvećom muslimanskom zajednicom u Europi? Belgija, koja je također zabranila prekrivanje cijelog tijela, pridružila se Francuskoj kao treća strana u procesu.

Francuska antropologinja Dounia Bouzar, koja se posebno bavi zakonom o vjerskim simbolima, smatra da Francuska ima dovoljno oružja na raspolaganju i bez zakona o zabrani burki, da bi riješila problem sa simbolima. Ona se boji nove medijske štete koja bi mogla opteretiti muslimane u Europi. "To ima i veze s tim što ljudi pričaju o burki kao o muslimanskoj praksi", kaže ona. "Upravo to i jest cilj nekoliko sektaša koji tek neko vrijeme već zahtijevaju obvezatno nošenje burke za muslimanke. Ta manjina želi da Europljani misle da je burka dio muslimanske vjere. Ali to nije točno. Politika je pomogla sektašima i dala im na važnosti više nego što im pripada."

Preporuka uredništva