1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

TEME

Zajednička sudbina - Prije 60 godina Indija i Pakistan postali neovisni

14. odnosno 15. kolovoza 1947. godine Pakistan i Indija otpuštene su u neovisnost.

default

Proslava neovisnosti u Indiji(AP Photo)

Od nekadašnje britanske Indije nastale su dvije države koje su zastupale dvije oprečne filozofije: Pakistan je postao domovina muslimana južne Azije, a Indija sekularna država. Obje države su vodile međusobno nekoliko ratova oko još uvijek spornog Kašmira kao i oko odvajanja Bangladeša od Pakistana.

Indija i Pakistan smatraju sebe u tolikoj mjeri kao suprotnosti da se i promatračima izvana čini kako na 60. godišnjicu neovisnosti obje države ističu u pravo razlike. Slika dviju zemalja u međunarodnim medijima nije mogla biti različitija: dok se Indija koja je bila desetljećima pojam za siromaštvo u međuvremenu prihvaća kao zemlja u razvoju, čini se da je za Pakistan rezervirana jedna druga uloga: a to da je Pakistan utočište za militantni islamizam.

U biti Pakistan i Indija pri svim razlikama imaju ipak i mnogo toga zajedničkog. Na primjer, obje države proživljavaju znatan gospodarski rast, ali i jačanje civilnog društva te demokratskih institucija.

Pakistan prolazi razvoj koji je Indija već prošla u proteklih nekoliko godina. Tu je prije svega veliki razvitak privatnih mjedija, prije svega televizije, koja je unatoč velikoj komercijalizaciji ipak dala poticaj demokratizaciji. Tu se ubraja i znatno samopouzdanije pravosuđe, što se moglo primijetiti u posljednjih nekoliko mjeseci, pravosuđe koje slično kao i u Indiji - namjerava kompenzirati demokratske deficite drugih institucija.

Indija možda ima stabilnu demokraciju, zahvaljujući institucijama, primjerice njezina vrlo snažna neovisna izborna komisija. No tek prošloga tjedna pokazalo se da i u Pakistanu nije samo tako moguće proglasiti izvanredno stanje - predsjednik Musharaf je svoj već sastavljeni plan nakon oštrih prosvjeda morao ponovno vratiti u ladicu. Izgledi za održavanjem zaista slobodnih izbora ove jeseni veći su nego ikada do sada.

Problemi i izazovi pred kojima se nalaze i Pakistan i Indija su slični. Prije svega tu je socijalno pitanje koje se u južnoj Aziji i u 60 godina neovisnosti nije riješilo. Gospodarski rast ostavlja velike mase i njihovo siromaštvo samo u još većoj bijedi. U pojedinim područjima Indija je možda otišla korak dalje, kada je riječ o nepismenosti žena ili reformi poljoprivrede. No činjenica da većina stanovništva unatoč gospodarskom boomu još uvijek živi na rubu siromaštva, jest i ostaje sramota.

U posljednjih nekoliko Pakistan i Indija su prikupili prilično mnogo iskustva s vjerskom tolerancijom i populistički miješanjem religije i politike. Dok je u Indiji vladu predvodila stranka Hindu, došlo je u Gujaratu do progona protiv muslimanske manjine koje vlasti toleriraju. U Pakistanu pak populisti mobilziraju mase protiv zapadnog svijeta, a vojska i tajne službe gaje uske veze s militantnim islamistima. U obje zemlje na sreću pokazuje se da je većini stanovništva i establišmenta dodijao ovakav način poltike – barem za sada.

Većina je prepoznala da Pakistan i Indiju spaja ista sudbina: Niti jedna zemlja ne može se zaista pomaknuti s mjesta ako se druga strane ne pokrene. Oba susjeda koji posjeduju nuklearno oružje upleteni su u sukob oko Kašmira. Posljednjih nekoliko godina vladalo je doba opreznog popuštanja napetosti. No ipak još uvijek se troši podosta energije u utrci naoružanja. O ozbiljnoj i konstruktivnoj suradnji za sada ne može biti govora.

Ove godine još nije došlo do održavanja zajedničkih proslava. Inicijative građana koje su htjele zajednički slaviti uzduž granice spriječili su birokrati. Možda će ipak uspjeti za sedamdeseti rođendan.