1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Kultura

Zagrebački plesači u iščekivanju Plesnog centra

U petak (29. travnja) diljem svijeta obilježen je Međunarodni dan plesa. Čitale su se poruke, izvodile plesne predstave, održavali festivali... I u Zagrebu se ovih dana živi u znaku plesa i to onoga suvremenoga. No unatoč bogatom plesnom programu, zagrebačka scena suvremenoga plesa još uvijek djeluje uglavnom vaninstitucionalno.

default

U četvrtak je najavljen program skorašnjega 22-og Tjedna suvremenog plesa, istoga je dana predstavljen je i zanimljiv međunarodni plesno-istraživački projekt „TRIATLON“ - francusko-njemačko-hrvatska suradnja koja će okupiti veliki dio domaće scene. Prošloga je jedna zagrebačka publika pratila i 6-tu Platformu mladih koreografa, a na nedavno završenim Svjetskim danima glazbe upravo su plesne predstave bile najzapaženiji dio programa.

Iako je ovogodišnja Platforma koreografa zabilježila pad prijava mladih i neafirmiranih umjetnika, to, kažu upućeni, nije razlog za uzbunu. Iz organizacije tog festivala poručuju kako ovoga puta mlade nade jednostavno još nisu dozrjele, dok predstavnice Eks – scene – plesne inicijative koja se u protekle tri godine nametnula kao generator okupljanja mladih umjetnika – smatraju da način rada i organizaciju stalno treba mijenjati i prilagođavati jer se iz godine u godinu otvaraju nove mogućnosti produciranja projekata.

Rješenje dobrog dijela problema suvremene izvedbene scene djelomično bi riješilo otvaranje toliko puta spominjanoga Plesnoga centra u Zagrebu. U tu svrhu gradske su vlasti otkupile jedno bivše kino u samom centru grada, te su ga na upravljanje dali Hrvatskom institutu za pokret i ples – inače organizatoru Tjedna suvremenog plesa. No, taj je prostor do sada poslužio tek kao festivalska blagajna. Prema saznanjima Edvina Liverića, jednoga od čelnih ljudi Tjedna, otvaranje centra – namijenjenoga, dodajmo, cijeloj zagrebačkoj nezavisnoj plesnoj sceni – zapelo je na neriješenim imovinsko pravnim odnosima, i odobravanju potrebnih dozvola, no dodaje: «Mislim da stvar nije stala, mislim da sve to naravno ide dalje, ali jednostavno se – otkako je to izglasano, a tome ima već 4 godine – nije konkretno desilo ništa.»

«Čini mi se da scena premalo zna o toj situaciji. Mi kao Eks-scena imamo problem što više ne postoji prostor koji može zadovoljiti kapacitet naših programa. Programi su se toliko razvili da nam sada stvarno trebaju i tajnica i administrator i čistačica i tuševi i dvorane 24-sata dnevno i, na kraju krajeva, medijska vidljivost.» nadovezuje se Selma Banić iz EKs – scene, a relevantne informacije nema ni Nikolina Bujas Pristaš iz nezavisne umjetničke skupine BAD Company: «Zapravo nikakav formalan sastanak se nije dogodio između šire plesne zajednice i Hrvatskog instituta za pokret i ples kojem je prostor dodijeljen. Meni se čini da je ponestalo političke volje da se cijela stvar progura do kraja. Vidjet ćemo što će se desiti nakon izbora s tim prostorima. Upravo ide i akcija nezavisne scene za prostore za kulturu, pa pretpostavljam da će i kino Lika, odnosno taj budući plesni centar, biti jedan od prostora o kojem će se malo ozbiljnije razgovarati ovih dana.»

Bez jedinstvenoga prostora za probe i izvedbe cijela je plesna zajednica tako osuđena na individualno snalaženje i dobru volju raznih gradskih Kulturnih centara koji im dopuštaju da koriste njihove dvorane. To, ipak, nije rješenje, jer koliko god bili snalažljivi, najviše im problema stvara pronaći dvorane gdje će publika kvalitetno moći odgledati njihove predstave. Upravo bi konačno otvaranje plesnoga centra trebalo biti prekretnicom na plesnoj sceni koji bi na taj način dobila gradsko središte koje bi živjelo sedam dana u tjednu i gdje bi gledatelji željni novih plesnih trendova uvijek mogli pronaći nešto zanimljivo. Na potezu su, dakako, gradske vlasti koje su, u skladu sa skorašnjim lokalnim izborima u Hrvatskoj, pune riječi obećanja – nadamo se ne i ispraznih.