1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Sport

Zagrebačka "Arena" otvara svoja vrata, problemi ostaju

Agonija zagrebačke "Arene" je bar nakratko prekinuta. Zagrebački gradonačelnik Milan Bandić predložio je da se troškovi održavanja dvorane podijele između Grada i Holdinga. No spor se iza kulisa nastavlja.

Arena Zagreb

Dvorana spoticanja

Grad Zagreb će na ime operativnih troškova INGRI uplatiti 6,9 milijuna kuna, obećao je gradonačelnik Milan Bandić. I podsjetio kako je Holdingu predlagao da za vođenje Arene Zagreb angažiraju tvrtku s iskustvom organiziranja velikih događanja, a koja bi 20 posto prihoda vraćala u Holdingovu kasu. „A da su prije tri mjeseca gospoda iz Holdinga donijela odluku, za što nije bilo nikakvih razloga da se ne donese, mi bi danas imali menadžment Arene i mi o ovome ne bi raspravljali. Ja ih pozivam da naprave svoj dio posla, inače ih neću više vaditi. Ovo je zadnji put.“, prozivao je Bandić.

Novi sporovi se već naziru

Milan Bandić

Milan Bandić

Iz Holdinga uzvraćaju kako su ugovorom iz 2007., između INGRE s jedne te Grada Zagreba i Vlade s druge strane, jasno ugovorene i obveze plaćanja održavanja dvorane, te kako Holding samo prosljeđuje uplaćena sredstva prema INGRI. Predsjednik Uprave INGRE Igor Oppenheim spreman je otvoriti vrata "Arene Zagreb" za hokejaški turnir Ice Fever, na kojem bi od 21. do 28. siječnja trebali, uz Medveščak, nastupati i klubovi iz Austrije i Slovenije. Za turnir je dosad prodano oko 40 tisuća ulaznica. Više od sadašnjih sporenja oko dugova prema Areni Zagreb, za mnoge je dugoročno financiranje, odnosno isplativost samog projekata, daleko važnije. Jer, kako se upozorava, "Arena Zagreb" u 2010. imala je svega 17 dana popunjenost dok je, primjerice, sličan objekt u Budimpešti punim kapacitetom radio 93 dana.

Megalomanija na sve strane

Priča s Arenom Zagreb jedna je od onih, rekli bismo, tipičnih hrvatskih priča. Jer, podsjetimo, gradnja te dvorane u zadnji je trenutak dogovorena između Vlade, Zagreba i INGRE kao preduvjet održavanja Svjetskog rukometnog prvenstva. Iz Hrvatskog rukometnog saveza tvrdilo se, naime, kako bez dvorane kapaciteta preko 15 tisuća gledatelja, Hrvatska ne može dobiti organizaciju te sportske manifestacije. A takve priredbe bitne su za promociju i image države. Uz istu argumentaciju tada su izgrađene i dvorane u Splitu, Osijeku, Zadru i Poreču. Danas i one, kao i ona zagrebačka, imaju probleme s iskoristivošću, a samim time i likvidnošću svoga poslovanja.

Kako bi se u budućnosti spriječile blamaže, predlažu sada iz INGRE, u što skorije vrijeme treba održati sastanak svih sudionika „kako bismo osigurali poštivanje Ugovora o zakupu i Sporazuma o zajedničkom financiranju, budući da obvezu plaćanja svih troškova i dalje u cijelosti potražujemo“. Prema njima, sve troškove u cijelosti trebaju pokriti Vlada i Grad Zagreb, dok iz Gradskog poglavarstva poručuju kako pri obračunu treba vidjeti i koliki su prihodi Arene Zagreb te kako se njome posluje.

Euforija tijekom Svjetskog prvenstva u rukometu

Euforija tijekom Svjetskog prvenstva u rukometu

Vlada RH i Grad Zagreb potpisali su s INGROM ugovor da tijekom 28 godina plaćaju zakupninu za korištenje Arene u iznosu od 7,2 milijuna eura godišnje i troškove operativnog održavanja. Operativni troškovi samo za prvu godinu procijenjeni su na iznos od 300 tisuća eura, dok je ugovorom definirano da će se operativni troškovi idućih financijskih godina odrediti na temelju stvarnih troškova koje je imao zakupac za vrijeme prethodne godine, te projekcije troškova koje će imati u narednoj godini. I tu očito nastaju problemi. Jer, kako se upozorava, to je još jedan primjer propasti tzv. javno-privatnog partnerstva, u kojemu javni sektor dugoročno masno preplaćuje privatnu investiciju. Odnosno, lakše je od racionalnog gospodarenja tek tražiti javni novac za poslovne promašaje. I pritom tvrditi kako to Hrvatskoj donosi velike političke, sportske, turističke i kakve sve ne efekte, a zapravo donosi tek bacanje u rupu bez dna novca poreznih građana.

Autorica: Gordana Simonović, Zagreb

Odg. ur.: N. Kreizer

Preporuka uredništva