1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Kultura

Zaboravljena velika dama njemačkog crtića

Prvi dugometražni i do danas sačuvani animirani film nije iz pera autora Walta Disneya, već njemačke filmašice Lotte Reiniger. Riječ je o pravom malom remek dijelu, iako je sama autorica u međuvremenu zaboravljena.

Lotte Reiniger sa suradnicima

Lotte Reiniger sa suradnicima

Zapravo je riječ samo o sjenama; sjenama ljudi, biljaka, životinja. Iako su napravljeni iz papira, likovi djeluju nevjerojatno živo. Njihova autorica Lotte Reiniger (rođena u Berlinu 1899. godine) svaku je scenu miniciozno, do najsitnijih detalja zasebno izradila i posebno snimila. Cijeli je proces trajao pune tri godine. „Avanture princa Achmeda“ u trajanju od 66 minuta bio je prvi dugometražni animirani film u povijesti filma uopće.

Koliko je njezin rad bio doista mukotrpan i zahtijevao nevjerojatno mnogo strpljenja, svjedoči primjerice podatak da je za snimku u trajanju od jedne sekunde bilo potrebno napraviti 24 slike. To znači da ih je sveukupno bilo više od 100.000. No, osim mnoštva, Lotte Reiniger je morala raditi vrlo precizno inače pokreti ne bi bili toliko elegantni, „tečni“, a likovi, odnosno, sjene bi u protivnom djelovali ukočeno i beživotno. Drugim riječima, rad koji je ona zajedno sa svojim timom obavila, zaslužuje veliko priznanje. No, usprkos tome su Lotte Reiniger i njezini filmovi danas u Njemačkoj gotovo u potpunosti pali u zaborav.

Tragovima Lotte Reiniger

Scena iz filma Papageno, 1935

Scena iz filma "Papageno", 1935

Kako bi njezin život i rad spasili od potpunog zaborava, nedavno su studenti i docenti na Sveučilištu u Tübingenu na odsjeku za medije, snimili i producirali dokumentarni film „Ples sjenki“ u kojem predstavljaju upravo njezin značaj. „Lotte Reiniger je unijela novu inovativnu snagu u tehnologiju stvaranja animiranog filma. Ona je zajedno sa suprugom Carlom Kochom razvila poseban stol za izradu, iznad kojeg je bila učvršćena kamera“, kaže docentica Susanne Marschall.

Stol o kojem ona govori imao je u sredini prazan prostor, rupu koja je bila prekrivena staklenom pločom. Na nju je Reiniger postavljala transparentni papir na kojeg je naizmjenično polijegala izrezane likove. Staklenu ploču je potom odozdola osvjetlila svjetiljkom. Na taj su način siluete njezinih likova i scena postale jasne i vidljive. Ukoliko je jednu staklenu ploču prekrila drugom ili s njih nekoliko, na taj način je dobila filmske efekte dubine s kojima se stjecao dojam kao da se likovi kreću u višeslojnim prostorima. Na taj način je primjerice vrlo dobro mogla inscenirati i valove mora.

Njezini filmovi inspiraju i danas nove generacije filmaša - scena iz filma Michel Ocelot

Njezini filmovi inspiraju i danas nove generacije filmaša - scena iz filma Michel Ocelot

Koliko su njezini likovi i figure doista djelovali realistično, može se doista vidjeti u njezinim filmovima: “Papageno” (1935.), “Carmen” (1933.), “Ukradeno srce” (1934.). U njima je Lotte Reiniger uvijek iznova obrađivala slične teme: bajke, mitove i librete raznih opera. “Ja sam opsjednuta baletom, filmom i kazalištem, prije svega Mozartom”, rekla je jednom sama o sebi.

Slava u inozemstvu

Lotte Reiniger

Lotte Reiniger

Lotte Reiniger je preminula 1981. godine u blizini Tübingena. U Njemačkoj je njezino ime u međuvremenu palo u zaborav, no u inozemstvu je ona još uvijek vrlo popularna i cijenjena – zahvaljujući Gothe Institutu u čijem arhivu se nalazi njezin najpoznatiji film „Avanture princa Achmeda“. U južnoj Aziji, prije svega u Malaziji i Indoneziji kazalište sa sjenkama (jedna vrsta kazališta lutaka) ima veliku tradiciju. Slično je i u Indiji. „Kada smo u Indiji počeli s prikazivanjem filma o Achmedu, mislili smo da ćemo publici prikazati nešto novo. No, već nakon prve scene, gledatelji su rekli: „Ah, pa to je Lotte Reiniger“, kaže Susanne Marschall.

Utjecaj Lotte Reiniger vidljiv je i danas. Primjerice, u filmu „Harry Potter i darovi smrti” u jednoj sceni se prikazuje bajka ispričana u stilu sjenki pionirke animiniranog filma. Isto tako, animirani film Marjane Satrapi „Persepolis“ inspiriran je također u velikoj mjeri radom njemačke autorice. Drugim riječima, očito je došlo vrijeme da se velika dama animiranog filma konačno ponovno vrati u Njemačku i da je za sebe otkrije i ovdašnja publika.

Preporuka uredništva