1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Kultura

Zaboravljena heroina na filmskom platnu

Volker Schloendorff svojim novim filmom u svakom se pogledu usudio stati na tanak led.

default

Redatelj Volker Schlöndorff

Kao prvi redatelj, a k tome još i Nijemac, štrajkom na gdanjskom Brodogradilištu «Lenjin» postavio je u središte pozornosti odlučujući ulomak poljske povijesti.

Volker Schloendorff bio je prvi njemački redatelj i jedan od tri uopće koji je dobio Oscara – i to 1979. za svoj film «Limeni bubanj», ekranizaciju istoimenog romana Guentera Grassa. Nije stoga nikakvo čudo da svaki film 67-godišnjeg redatelja izaziva veliku pozornost javnosti. Kada se pak prihvati mitskog povijesnog štofa poput onog o nastanku poljskog sindikata Solidarnošć koji je nastao iz radničkih štrajkova 1980., onda se interes dodatno pojača. Premijerom u Gdanjsku poznati je njemački redatelj stvorio puno neprijatelja. Schloendorf se u svom novom filmu «Štrajk» bavi pričom o radnici u gdanjskom brodogradilištu Anni Walentynowicz čije je otpuštanje izazvalo val štrajkova.

Politika je samo slučaj, uvjeren je Schloendorff u svom filmu o ženi koja je upravljala dizalicom, Anni Walentinowicz:«Stvar je u tome da jedna takva osoba koja uopće nema nikakav politički program, koja si svake godine može prišiti etiketu «Heroina rada», a koja istovremeno ide u katoličku crkvu, dakle osoba koja uopće nema nikakvu ideološku sliku svijeta, odjednom zapravo piše svjetsku povijest.»

Anna Walentinovicz je i pisala povijest, time što se borila za humane uvijete rada, za ženski WC, za topli obrok. I kad su se muškarci oko Lecha Walese s prijašnjom vladavinom već željeli složiti oko okončanja štrajka, Anna Walentinowicz je ustrajala na daljnjem štrajku. Uloga je to u kojoj je njemačka glumica Katarina Thalbach kao Agnieszka mogla iskazati svoje sposobnosti: «Tu ulogu sam jednostavno željela igrati. To je za mene veličanstvena figura. Takva se prilika rijetko nudi jednoj glumici. S druge strane, kroz ulogu sam se smjela i boriti. Već samo i za činjenicu da će ta zaboravljena heroina jendom ponovo doći u javnost.»

78-godišnja Anna Walentinowicz, koja je početak prikazivanja filma doživjela u jednoj bolnici u Gdanjsku, ionako ne bi došla na premijeru. Heroina iz Gdanjska odlučno se suprotstavljala da Schloendorff po njezinoj priči napravi film, rekavši kako time njemački redatelj vrijeđa čitavu povijest Poljske: «Moj životopis se iznosi u detalje. Činjenice i tadašnje vrijeme – to mogu biti samo ja i nitko drugi. Osim toga, tvrdi se da sam nepismena, da sam alkoholičarka, a da je naše brodogradilište samo jedna tvornica za proizvodnju alkohola na crno. A navodno sam i nagovorila radnike da direktora brodogradilišta gađaju s praznim bocama. I zato sam, kao, otpuštena.»

Poljski redatelj Krzysztof Krauze smatra da je riječ o nesporazumu, koji je nažalost između Volkera Schloendorffa i Anne Walentynowicz postojao nažalost još od početka: «To je problem koji svaki redatelj nosi u srcu: junaci uvijek mogu ostati razočarani. Ali film ipak ostaje samo film.»

  • Datum 26.02.2007
  • Autor Thomas Rautenberg
  • Ispis Ispiši ovu stranicu
  • Permalink http://p.dw.com/p/9vSv
  • Datum 26.02.2007
  • Autor Thomas Rautenberg
  • Ispis Ispiši ovu stranicu
  • Permalink http://p.dw.com/p/9vSv