Za pristup Hrvatske, ali ...
4. lipnja 2013
Naravno, Hrvatska zbog svoga zemljopisnog položaja i svoje povijesti pripada Europi i treba pripadati Europskoj uniji, zajednici europskih demokracija. Kao i sve druge zemlje Balkana i Hrvatska mora pripadati EU-u, već zato da bi se tu regiju stabiliziralo i onemogućilo bratoubilačke ratove kao nakon raspada Jugoslavije. Ljudi u Hrvatskoj trebaju europsku perspektivu. To je i Europska unija uvijek iznova obećavala i ugovorima jamčila. Ali, pitanje je, je li srpanj 2013. doista pravi trenutak za pristup?
Gole činjenice kažu NE. Unatoč snažnim procesima prilagodbe, hrvatski pravosudni i policijski aparat još nije na europskoj razini. Problemi u borbi protiv organiziranoga kriminala i korupcije mogli bi postati veći nego su bili i još jesu u Rumunjskoj i Bugarskoj. Gospodarski gledano Hrvatska je krizna zemlja. Gospodarstvo slabi. Deficit je dvostruko veći nego što dopuštaju europski kriteriji stabilnosti. Nezaposlenost mladih je 40 posto. Može se tvrditi da će Hrvatska kao članica EU-a lakše izaći na kraj s tim problemima. To je možda točno, pogotovo što će se s pristupom povećati pomoć koju Hrvatska dobiva iz Bruxellesa. Ali, ljudima u EU-u je teško objasniti zašto EU uz teret s Ciprom, Grčkom, Španjolskom, Portugalom i Irskom prima još jednu kriznu zemlju.
O pitanju je li EU trenutno sposoban za daljnje širenje nikad se nije ozbiljno raspravljalo. S pristupom Hrvatske raste opasnost da se stari sukobi s nekadašnjim ratnim protivnicima i etničke napetosti s Balkana uvezu u EU. Trenutno je sve mirno, ali u budućnosti bi članica EU-a Hrvatska mogla, primjerice, sprječavati ulazak Srbije u Uniju. Bolje bi bilo da su sve bivše jugoslavenske republike zajedno u istom trenutku primljene u EU. Tada bi sukobi, primjerice u Bosni i Hercegovini ili između Srbije i Kosova, morali biti riješeni prije pristupa. Hrvatska će pristupiti EU-u za nekoliko tjedana, ali hoće li dugoročno koristiti Europskoj uniji, još nije odlučeno.