1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Gospodarstvo

'Za nezaposlenost studenata kriv je sustav'

U Njemačkoj je objavljen članak u kojem se tvrdi da su studenti u BiH sami krivi što su nezaposleni. Nemaju inicijative, radni moral im je loš, ne žele raditi. Što bosanskohercegovački studenti u Austriji kažu na to?

Sanja Muratović, Emir Radišević und Haris Kafedžić

Sanja Muratović, Emir Radišević und Haris Kafedžić

Njemački list Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ) nedavno je objavio članak o prosvjedima u Bosni i Hercegovini pod naslovom "Mladi i nezaposleni? Sami su krivi", pozivajući se pri tome na studiju koju je o BiH objavio Institut za socioločka istraživanja "Populari", a prema kojoj bosanskohercegovački studenti nemaju radnog morala, traže posao, ali ne i rad, nisu ambiciozni i fleksibilni, već letargični, pasivni i uspavani. Studenti iz BiH, koji su došli na studij u Austriju, krive za to pak sustav i korupciju u svim sferama društva. Kažu da studentsku letargiju u BiH zapravo proizvodi korumpirani sustav.


Predstavnici udruženja bosanskohercegovačkih studenata u Beču Collegium Bosniacum, koji su donedavno i sami bili dio okruženja u kojem je provedeno ovo istraživanje, i koji su tek nedavno promijenili mjesto boravka i stigli na studij u Austriju, kažu da bi ta tvrdnja bila samo jedna strana priče. Oni navode kako je za slabu motivaciju studenata kriv isključivo obrazovni sustav, koji je korumpiran isto kao i cijelo bosanskohercegovačko društvo.

Problemi financiranja


Emir Radišević und Haris Kafedžić

"Cijelo društvo je korumpirano!"

Predsjednik udruženja Collegium Bosniacum od jeseni prošle godine je Haris Kafedžić, student prehrambene tehnologije. "U BiH je situacija takva da student ako i dobije posao, uglavnom neće biti prijavljen. Ili ako sam radio tri godine, ja ću dobiti prijavu na tri mjeseca. Firme se ne provjeravaju toliko često, porezni obračuni nisu transparentni. Legislativa postoji, ali ne postoji egzekutiva. I to je problem koji uzrokuje sve ostale. Nije da studenti nisu voljni, već nema dokaza da su radili. I mi nemamo toliko nezaposlenih studenata, koji nisu spremni biti na praksi i raditi pripravničke poslove, već mi imamo studente kao radnu snagu 'na crno' i to u onom najgorem eksploatacijskom obliku." Naravno da takvi uvjeti, zaključuje Haris, stvaraju depresiju i čine studente letargičnima.

Drugi problemi su opet problemi financiranja. Studenti teško snose troškove smještaja. Nemaju novaca za mjesečni prijevoz, udžbenike i svakodnevni život. Šta više, prisiljeni su financirati studij radeći kod poslodavaca za koje ne znaju hoći li ih na kraju mjeseca platiti ili ne. "Bilo je kritike da je malo studenata izašlo na ove demonstracije – pa ljudi nemaju vremena! Jer to su upravo ti ljudi koji rade i istovremeno studiraju i ne mogu sebi priuštiti taj luksuz da idu na demonstracije. Jer se svim snagama bore i za ono malo što imaju", tvrdi Haris.

Neozbiljan odabir studija

Sanja Muratović

"Svatko treba studirati ono što voli"

Sanja Muratović, takođe članica udruženja, u Beču studira nutricionizam i tvrdi kako je način odabira studija u BiH potpuno pogrešan, ali opet uvjetovan lošim ekonomskim stanjem u cijeloj zemlji. "Studenti zaista bez ikakvih ozbiljnih planova pristupaju samom upisu fakulteta. Odluke se donose preko noći. Ove godine nedostaje farmaceuta - idemo upisati farmaciju. Ekonomista će uvijek trebati – idemo upisati ekonomiju. Ali ljudi su zbog situacije prisiljeni razmišljati o tome što je financijski za njih najbolje. Ne razmišljajući o tome što zaista žele studirati i što je najbolje za društvo. Jer ako čovjek voli svoj posao, radit će ga sa strašću i dat će maksimum i za društvo. A ako čovjek studira bilo što i uči nešto što ga zapravo uopće ne zanima, naravno da će vremenom postati frustriran, mrzovoljan i letargičan", smatra Sanja.

Također dodaje da puno ljudi upisuje fakultete jer im srednja škola ne nudi nikakvu perspektivu. "Nisam zagovornik toga da svi ljudi trebaju studirati. Netko tko je dobar u praktičnim stvarima, neki vrhunski zanatlija, njemu nije potrebno da upisuje fakultet. Ali trenutno je situacija za mlade nezahvalna, i oni na izvjestan način kupuju sebi vrijeme upisujući fakultete. Ako se to ovim tempom nastavi, mi ćemo biti zemlja s isključivo akademskim građanima, a radnika i zanatlija nećemo imati nikako", kaže Sanja. No i takvi postupci su razumljivi, dodaje, jer kada bi bilo više tvornica i industrije, bilo bi i više radnika i zanatlija.

Mnogi žele pobjeći iz BiH

Sanja Muratović radi i kao savjetnica za strane studente u Austrijskoj studentskoj uniji, gdje između ostalih savjetuje i studente s prostora bivše zajedničke države, bilo one koji su već u Austriji ili one koji tek namjeravaju upisati studij na nekom od austrijskih sveučilišta. Kaže da dosta ljudi fakultet upisuje samo kako bi pobjegli iz države, kako bi studentsku vizu nakon određenog vremena pretvorili u trajnu boravišnu.

Prosvjedi

Premalo studenata na prosvjedima?

Jesu li dakle studenti u BiH uspavani? "Opće stanje ih obeshrabruje. Postoji jako puno primjera gdje su studenti pokušali nešto promijeniti, ali nisu uspjeli. Ukoliko se ne dogodi nešto što će odstraniti taj državni oklop koji sve koči, ni studenti neće biti tako dugo motivirani da se bore za sebe, a ni za okolinu i lako će odustajati", smatra Sanja.

Sličnog je mišljenja i Emir Radišević, koji nešto duže od godinu dana u Beču studira klarinet. Kaže da je BiH napustio jer je bio razočaran odnosom društva prema kulturi i umjetnosti. Shvatio je da za njega nema budućnosti u društvu koje se ismijava klasičnoj glazbi. "Studenti jesu uspavani. Ne samo studenti, već svi. Zimski san traje već dvadeset godina. Evo na primjer studenti koji su završili fakultet. Od milijun ljudi je 40 posto nazaposlenih - koliko je od toga studenata? I gdje su ti studenti na ulicama, koliko ih je bilo na demonstracijama?", pita se Radišević. Argument da se ljudi boje kako će, zamjerajući se vladajućim strukturama, izgubiti i ono malo što imaju, za njega nema logike: "Ali što se više tko ima čega bojati, kad ljudi nemaju što jesti!"

No i on ipak, kao i Sanja i Haris, polaže nade u demonstracije i takozvano "Bosansko proljeće". "Nadam se da će ovo spojiti ljude i da to neće shvatiti kao ugrožavanje nacionalnog, vjerskog ili bilo kakvog drugog identiteta, jer mislim da je situacija u cijeloj zemlji svugdje ista i da nigdje nije ni bolje ni gore", kaže Sanja Muratović. "Nadam se da će se ljudi ujediniti i da će slušati jedni druge. Mi trebamo naučiti raspravljati i razgovarati. Da zaista saslušamo jedni druge i da onda na temelju toga racionalno, bez puno emocija o imaginarnim i apstraktnim stvarima, pokušamo zajednički ogranizirati život u našoj zemlji, onako kako nam to svima odgovara."

Preporuka uredništva