1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Kultura

Za i protiv grafita

Berlin je nedvojbeno kulturni centar Njemačke, a u svijetu je prvenstveno poznat po jednoj određenoj umjetničkoj formi – grafitima. Poznavatelji scene iz cijeloga svijeta redovito dolaze u Berlin kako bi razgledali najnovija djela, no proteklog se tjedna u Berlin nisu slili samo umjetnici, nego i njihovi protivnici. Održan je, naime, međunarodni kongres koji je organizrala skupina «Nofitti», udruženje koje se sredstvima za čišćenje i političkim lobiranjem bori protiv grafita.

default

S objema stranama razgovarao je Manfred Götzke:

Dva muškarca vole svoj grad i žele ga stoga uljepšati, ali svaki na svoj način. Prvi, time što sprejevima šara po sivim zidovima. Drugi, time što ih ponovno čisti. Prvi ima 26 i svoj grad uljepšava već deset godina. Na njemu majica s kapuljačom i trenirka: «Grafite smatram obogaćenjem, potiču me i dovode u štimung. Kada bi sve bilo sivo i strogo pod kutom, tada uopće ne bih imao više volje živjeti» kaže Michael alias MC Rocks.

I drugi svoj grad uljepšava već deset godina. Sijede je kose, nosi plavo odijelo i političar je Kršćansko-demokratske unije. Karl Henning je 1995. osnovao udrugu Nofitti, koja je objavila rat berlinskim grafitima: «Najgore s grafitima jest da je to vandalizam, da oštećuje pravo vlasništva vlasnika kuća i spomenika.»

Karl Henning je međunarodnim kongresom prvenstveno htio jedno: povećati politički pritisak, jer Berlin više nema novca za čišćenje grafita sa zidova i vlakova. Organizatori su podršku dobili od samoga vrha: ministar unutarnjih poslova Otto Schily angažirao je helikoptere Savezne pogranične policije, koji su po Berlinu termo kamerama lovili one koji su pravili grafite. «Ti ljudi oštećuju naše kuće, uništavaju sliku našeg grada, a ne libe se šarati i po spomenicima», izjavio je Schily. Podrška je stigla čak i iz oporbenog tabora – predsjednik Bundestagovog kluba zastupnika stranaka Unije, Wolfgang Bosbach smatra da su grafiti pošast za cijelu zemlju: «To nisu gluposti koje se pripisuju mladosti. Za njihovo uklanjanje godišnje nastanu troškovi od nekoliko stotina milijuna eura. Ja nemam ništa protiv da se netko dokazuje kao grafiti-umjetnik, ali molim, neka to čini na svom vlasništvu.»

Akcija nije naišla na odobravanje Berlinčana, jer malo kome nije zasmetala noćna jurnjava po nebu, tim više jer nisu znali o čemu se radi. Prethodnog upozorenja, naravno, nije moglo biti. No, kod onih koji su pljeskali toj akciji, primjedba je što plan nije moguće do kraja provesti, jer da bi se nekoga kaznilo zbog grafita, mora se utvrditi materijalna šteta. Ako ih se otkrije na djelu – šteta praktično još nije ni nastala. Osim toga mora se dokazati da je objekt znatno oštećen, pri čemu je za sudski postupak potrebno mišljenje stručnjaka najčešće skuplje od kante boje i honorara za ruke.

Njemački protivnici grafita s čežnjom gledaju na Sjedinjene Države ili skandinavske zemlje – Helsinki, koji je nekoć bio na glasu kao grad s najvećim brojem grafita, strogim je kaznama i brzim uklanjanjem grafita njihov broj od 1998. smanjio za 90 posto. Slična iskustva prenosi i Lennard Faust iz Kopenhagena: «U Kopenhagenu nemamo ni trunke tolerancije, a to znači da se grafiti i slične štete jednostavno ne prihvaćaju. Sve mora biti otklonjeno u 24 sata!» Iz udruge Nofitti žele slične oštre kaznene mjere i u Njemačkoj. Michael je do sada već 15 puta kažnjavan i sada je na slobodi uvjetno. Ako ga se još jednom uhvati na djelu, već sada, i bez strožijih zakona, odlazi u zatvor. Ilegalno pravljenje grafita trenutno mu je preopasno. Umjesto toga je uz ovaj kongres organizirao protudemonstracije: «Mi smo i za to da se za grafite na raspolaganje stavi više slobodnih ploha.» - pri tom podsjeća na vrijeme kada je Berlinski zid bio atrakcija za turiste, i to ne samo zato što je dijelio grad.