1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Priča dana

Za desert - malo zemlje!

Mnogi ljudi u Africi jedu zemlju, što znanstvenike stavlja pred zagonetku. Odakle im apetit za to? Zašto posebno trudnice glinu smatraju pravom poslasticom?

Prve mušterije već čekaju kada Beatrice Athiambo ujutro skida tendu sa svog prodajnog štanda. Žene na tržnici u glavnom gradu Kenije, Nairobiju, došle su kod nje kupiti gline - jer su je poželjeli pojesti. Na njezinom štandu je mogu naći komprimiranu u grumenje ili smljevenu u prah. U Africi je geofagija - jedenje zemlje - široko rasprostranjena, prije svega među trudnicama. Različite studije navode različite podatke - u njima se tvrdi da između 28 i 84 posto Afrikanki poseže za proizvodima bogatima glinom. Neke je same skupljaju u kamenolomima i koritima rijeka. Drugi je u grumenju kupuju na tržnicama ili u supermarketima gdje se obično nudi i u pečenoj formi i izgleda kao kamenje.

Kao na primjer kod Beatrice Athiambo. Njezin štand poznaje skoro svatko na tržnici Toi u Nairobiju. Da bi se do nje došlo, treba se s glavne ulice probijati uskim uličicama - pored hlača, bluza i baterijskih lampi koje vise s limenih krovova štandova. I konačno se dospijeva do štanda s tablom: "Mawe ya kula" - što na svahiliju znači "Kamenje za jelo".

Beatrice Athiambo na svom štandu na tržnici u Nairobiju

Beatrice Athiambo na svom štandu na tržnici u Nairobiju

Na njemu se mogu kupiti meki narančasti blokovi koji se u ustima pretvaraju u prah, kao i smeđi blokovi - tvrđi i grublji. Da nisu na policama štanda "mame Athiambo", mogli bi se koristiti za gradnju, smije se zidar Ayub Odhiambo koji radi na susjednom štandu i ponekad joj pomaže istovarivati teške vreće.

"Neobjašnjiva tjelesna žudnja"

Athiambo kupuje svoju robu direktno na jednom glinokopu u vrećama od po 100 kilograma. S mačetom usitnjava komade veličine cigle. Za jedan grumen veličine jabuke traži pet kenijanskih šilinga (preračunato: 5 centi). Manji grumeni stoje tri šilinga. Mrvice koje ostanu stalne mušterije "grickaju" dok čavrljaju s prodavačicom. Beatrice Athiambo je ova poslovna ideja pala na pamet prije četiri godine jer je i sama rado jela zemlju.

Ali zašto to ljudi rade? I to u nekim slučajevima i u količinama od više stotina grama dnevno? Skupina znanstvenika okupljena oko medicinske antropologinje Ruth Kutalek s Medicinskog sveučilišta u Beču ispitala je same konzumente u Ugandi. I došla do saznanja koja, doduše, ne mogu biti reprezentativna za čitavu Afriku, ali koja daju uvid u malo istražene motive pojave geofagije. Tim znanstvenika je ispitao 50 osoba - muškaraca i žena, trudnica i netrudnica, kao i medicinsko osoblje. Pokazalo se da je ova pojava daleko najraširenija među trudnicama. One su kao razlog što posežu za glinom kao prehrambenom namirnicom navele "neobjašnjivu tjelesnu žudnju". Mnoge trudnice su rekle da im ona pomaže protiv jutarnjih mučnina i žgaravice. Pogotovo primamljivim smatraju miris svježe zemlje nakon kiše ili svježe ispečenih cigli.

Nicolas Mutesia prodaje na svom štandu japanke, torbe i - kamenje za jelo

Nicolas Mutesia prodaje na svom štandu japanke, torbe i - kamenje za jelo

Ovisne o zemlji

"To stvara ovisnost. Meni doslovno ide voda na usta kad to vidim", kaže Joyce Andalo. Ona je stalna mušterija Nicolasa Mutesije koji na tržnici Toi pored japanki, torbi i konopa za rublje prodaje i grumene gline. 34-godišnja prodavačica iz Nairobija je prvi put u životu zemlju kušala kao mala djevojčica. I njezina majka ju je kupovala.

Danas ona na to gleda kao na posebnu poslasticu - kao hladno pivo nakon dugog radnog dana. Ona jede grumenje zemlje kao desert nakon večere ili ručka. Ili između ručka i večere. Za vrijeme zadnje trudnoće bi pojela četiri do pet velikih komada. "Dnevno", dodaje malo posramljeno.

Ovaj fenomen je široko rasprostranjen. Mary Gitonga jede već četiri godina tvrde komade gline, trenutno oko pola grumena dnevno. I njoj je apetit na glinu porastao u trudnoći. Neki znanstvenici smatraju da je glavni uzrok geofagije manjak željeza. Znanstvenici iz Francuske Gvajane doduše nemaju dovoljno dokaza utemeljih na istraživanjima, ali mnoge indicije, kažu, ukazuju na to. Osim toga, navode, sastojci u zemlji bogatoj glinom mogu spriječiti trovanja, što je u evoluciji bilo vrlo važno.

Užitak koji krije zdravstvene rizike

Čovjek jede zemlju od pamtivijeka. Znanstvenici iz Francuske Gvajane su otkrili da je već Homo habilis na granici između Zambije i Tanzanije na istoku Afrike skupljao posebne vrste zemlje i jeo ih. I na europskim arheološkim nalazištima su nađeni zubi iz mlađeg kamenog doba koji ukazuju na to.

Medicinska antropologinja Kutalek tvrdi da je zemljožderstvo bilo rašireno i u Europi do kasnog Novog vijeka. Danas se ta pojava može naći u dijelovima SAD-a, u Latinskoj Americi, Indiji i afričkim zemljama. U Europi se posebna zemlja koja se jede može kupiti u egzotičnim supermarketima. Ali nema pouzdanih statistika o tome koliko je ljudi konzumira.

U bolnici u Nairobiju ginekolog Samson Mabukha Wanjala svakodnevno je u kontaktu sa ženama koje jedu zemlju. On njihov apetit objašnjava ovako: "Fiziološki gledano, tijelo reagira tako što žudi za onim što mu nedostaje." Trudnicama, objašnjava, treba puno kalcija. Ovaj liječnik koji ordinira još od 1970-ih godina kaže da iz svog iskustva može reći da je ova žudnja za zemljom kao prehrambenom namirnicom jednako rasprostranjena i u gradu i na selu te da se praksa konzumiranja već desetljećima nije promijenila. Pritom, dodaje, ta praksa krije rizike: "Utažujući svoju glad za zemljom, osobe koje je jedu često se zaraze uzročnicima bolesti i infekcija." Proljev i gliste su česte nuspojave geofagije.

Trudnice u Africi

Studije su pokazale da trudnice najčešće imaju apetit na zemlju

Pouzdanih znanstvenih spoznaja o utjecaju gline i zemlje na ljudsko tijelo nema, kaže Kutalek, ali je izvjesno da mnoge vrste zemlje sadrže teške metale koji bi mogli biti štetni za ljudski organizam. Znanstvenici iz Francuske Gvajane, štoviše, vjeruju da bi konzumacija gline mogla dodatno pogoršati manjak željeza te izazvati trovanja pa odgovaraju od geofagije.

Joyce Andalo, međutim, neće uspjeti odvratiti od uživanja u glini. U njezinoj zadnjoj trudnoći ju je neko vrijeme bila prestala jesti. "Ali samo nekoliko mjeseci nakon poroda...", kaže i ne završavajući rečenicu s užitkom stavlja u usta komad gline veliki kao orah.