1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Sport

Zašto u njemačkom rukometu nema Özila i Khedira?

Dok je njemačka nogometna reprezentacija puna imena koje ne zvuče baš njemački, u drugim sportovima je situacija drukčija. U njemačkom reprezentativnom rukometu gotovo da nema igrača stranog porijekla.

Spin - Sport Interkulturell: Feriencamp. Das Bild darf nur veröffentlicht werden, wenn der Landessportbund Nordrhein-Westfalen als ausgewiesener Copyright Inhaber sowie der Name des Fotografen mit veröffentlicht wird: (c) LSB NRW | Foto: Lutz Leitmann Eingestellt: 15.3.2013

Handball Kinder mit Migrationshintergrund

Mesuta Özila i Samija Khediru poznaje svako dijete u Njemačkoj. Njemačka nogometna reprezentacija već godinama je puna igrača s migracijskom pozadinom. "Elf" se često slavi kao simbol uspješne integracije. U rukometnoj reprezentaciji Njemačke je potraga za igračima stranih korijena gubitak vremena - u momčadi koja je nastupila na Svjetskom prvenstvu 2013. može se naći samo jedan takav igrač, Patrick Wiencek. Njegovi roditelji su iz Poljske.

Patrick Wienczek u akciji

Patrick Wienczek u akciji

Sociologe Sveučilišta u Bielefeldu, među kojima je i bivši igrač rukometne Bundeslige Klaus Cachay, to ne iznenađuje. Oni kritiziraju Njemački rukometni savez (DHB) zato što do sada nije razvio gotovo nikakvu stategiju za regrutiranje podmlatka iz migrantskih krugova. "U njemačkom rukometu nema osoba s migracijskom pozadinom", kaže Cachay. "Pročešljali smo sve liste, na njima nećete naći gotovo niti jednog migranta, za razliku od Njemačkog nogometnog saveza. Nogomet od toga uveliko profitira."

Sami Khedira i Mesut Özil - uzori za migrantsku djecu

Sami Khedira i Mesut Özil - uzori za migrantsku djecu

Rukometu se bez migranata loše piše

Njemačka je sve "šarenija". Već danas u njoj živi oko 15 milijuna ljudi s migracijskom pozadinom, u pojedinim regijama svako treće dijete ima strane korijene. To je važno i za budućnost njemačkog sporta. U nogometu stalno raste broj aktivnih članova s migracijskom pozadinom. Među polaznicima elitnih nogometnih škola 40 posto ih ima strane korijene.
Udio takvih igrača u rukometu je gotovo ravan nuli. To dugoročno predstavlja prijetnju za ovaj sport, upozorava sportski novinar Erik Eggers: "U budućnosti će sigurno biti manje djece. U tom poolu koji će stajati na raspolaganju djeca muslimanske vjeroispovijesti će biti sve važnija, jer je njih sve više."
Zašto mali muslimani i male muslimanke ne igraju rukomet? Eggers iz brojnih razgovora s upravama klubova zna da je prije svega vrlo teško djevojčice iz muslimanskih obitelji motivirati za rukomet. Razlozi se mogu naći u njihovim obiteljima: roditelji se često protive tome da se djevojčice bave sportom u kojem ima toliko fizičkih kontakata. Osim toga, ukazuje Eggers, rukomet u Turskoj nije popularan: "To također može biti jedan od razloga što turski roditelji radije šalju djecu na nogomet."

Šarene lopte

Njemačka je "šarena" - to se u rukometu baš ne vidi

"Klima" koja odbija strance?

To, međutim, nije jedini razlog za nedovoljnu integraciju migrantske djece u ovaj sport koji je vrlo raširen i popularan u Njemačkoj. Rukomet gotovo potpuno isključuje najveću migrantsku grupu, naime onu s muslimanskom pozadinom - tako glasi teza sociologa Cachaya i njegovih bielefeldskih kolega u nedavno objavljenom članku za časopis "Sport i društvo". Cachay vjeruje da u rukometu postoje različiti načini za izolaciju mladih s migracijskom pozadinom. Rukometni klubovi, tvrdi on, šire određenu "klimu" koja ima za cilj odbiti strance: "To su određeni govor tijela, tjelesni kontakti, načini ophođenja koje postavljaju granice u klupskoj svakodnevici."

Klaus Cachay

Klaus Cachay

Tim oko Cachaya postavlja i osjetljivo pitanje: ne potencira li rukomet načinom komunikacije koji se u njemu njeguje kod migranata uvjerenje da nisu poželjni? "To možda ima veze s činjenicom da je razina obrazovanosti u rukometu relativno visoka, često je puno viša nego, na primjer, u nogometu. Takvim stvarima se može signalizirati da se ne želi imati posla s drugim slojevima", objašnjava Erik Eggers. On u intervjuu za DW objašnjava da ovi signali nisu nikakav oblik rasizma, već socijalne izolacije.

Favoriti - nogomet i borilački sportovi

Georg Clarke koji je u predsjedništvu Njemačkog rukometnog saveza (DHB) zadužen za rad s mladima odbija ovu tezu. Clarke doduše priznaje da DHB nema razrađenu strategiju za integraciju mladih s migracijskom pozadinom. Ali to bi se, kaže, u budućnosti trebalo promijeniti. U DHB-u se namjeravaju intenzivno posvetiti ovoj temi. U nekium saveznim zemljama već su pokrenuti neki inovativni projekti. U Württembergu je rukometni savez kroz razne akcije tri godine upoznavao osnovce s ovim sportom, ukazuje Clarke.

Volker Rehm

Volker Rehm

Ovakvi projekti su još, međutim, rijetkost. U njemačkom rukometu očito još nisu shvatili da njemačko društvo prolazi kroz demografske promjene, smatra Volker Rehm. On je koordinator programa "Integracija kroz sport" i već duže vrijeme uočava sljedeći trend: "Mnogi rukometni klubovi misle ovako - igrači su uvijek dolazili k nama, tako će biti i ubuduće. U drugim sportovima se puno aktivnije vrbuju djeca s migracijskom pozadinom."
Kao primjer navodi borilačke sportove za koje kod migranata postoji veliki interes - unatoč intenzivnom fizičkom kontaktu - i kod djevojčica i žena. Rvanje tako u Iranu i Turskoj uživa veliki ugled, pa se to odražava i na njemačke klubove. Njemački košarkaški savez već godinama intenzivno radi na mobiliziranju podmlatka s migracijskom pozadinom, a stručni časopisi izvještavaju čak i o integracijskim aktivnostima u triatlonu.
Klubovi će se u svim sportovima u budućnosti morati boriti za sve malobrojniju djecu, stoga sociolog Cachay upozorava da bi se njemački rukomet, nastavi li dosadašnju politiku regrutiranja, mogao naći u problemima.

Preporuka uredništva