1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Gospodarstvo

Zašto se sad čak požuruje Britance na odlazak?

Katastrofa je tu i mnogi europski političari izjavljuju kako se Brexit treba "provesti što prije". Jedan od važnijih razloga jest - gospodarstvo. Ova neizvjesnost što će biti je upravo neizdrživa za privredu i financije.

Na sam dan referenduma u Velikoj Britaniji se na tržištima kapitala još vjerovalo kako će se tamošnji građani odlučiti za ostanak u Europskoj uniji. Utoliko je nastupio pravi stampedo kad se vidjelo kako je većina glasovala za Brexit. Britanska funta je prema dolaru već na najnižoj vrijednosti u posljednjih 30 godina, a u bezdan su pale i vrijednosti čitavog niza dionica. Ovog ponedjeljka britanski ministar financija Osborne izjavio je kako je od petka na tržištima kapitala ova odluka "uništila" oko dvije milijarde eura u vrijednostima dionica, a kod nekih kompanija su gubici bili upravo drastični.

Tako je promet dionicama Royal Bank of Scotland i banke Barclays na londonskoj burzi čak morao biti u jednom trenutku zaustavljen jer je gubitak premašio maksimalnu vrijednost.

Ali i druge vrijednosti padaju, čak i ako nije na prvi pogled jasna veza s Velikom Britanijom kao što je to na primjer slučaj s njemačkim BMW-om. Uzbuna vlada sve od burze u Tokiju pa do tržišta Južne Amerike, a naravno da su prije svega pogođene britanske - i europske tvrtke. I dionice Deutsche Banka naglo gube vrijednost, a očito su počele spekulacije i protiv čitavog niza drugih europskih novčarskih institucija pa tako i protiv španjolskih ili talijanskih banaka.

Burza u Japanu

Referendum o Brexitu je izazvao pravi potres na svjetskom tržištu kapitala. Ono ne trpi neizvjesnost u kojoj se novac gubi već i zbog panike koja vlada.

"Pa govorili smo vam..."

Prije referenduma su i britanski i europski gospodarstvenici, baš kao i britanski premijer Cameron, uporno upozoravali građane kako bi Brexit mogao značiti financijsku katastrofu za tu zemlju i čak bi mogao izazvati recesiju. Problem jest što mnogi građani jednostavno nisu vjerovali tim upozorenjima jer je i mišljenje nekih politologa kako je ishod Brexita i svojevrsna pobuna "običnih" i ne baš imućnih građana ne samo protiv "previše stranaca", nego i protiv političke i financijske elite.

Gotovo je apsurdno što jedan od glavnih zagovornika britanskog napuštanja Velike Britanije, bivši londonski gradonačelnik Boris Johnson u plaćenom oglasu listu Daily Mail ovog ponedjeljka (27.6.) još uvijek svoje sugrađane uvjerava kako će Velikoj Britaniji i dalje biti omogućen nesmetan pristup tržištu Europske unije. A britanski građani će i dalje u EU moći ne samo putovati, nego i tamo raditi i posjedovati nekretnine. Po njegovom mišljenju, gotovo će sve ostati kao što je bilo, jedino će sad Velika Britanija moći odlučivati tko će iz EU-a smjeti boraviti i raditi u toj zemlji.

Već se vidjelo da to nipošto nije prva neistina koju iznose zagovornici Brexita i posve je izvjesno kako već ima mnogo političara u Europskoj uniji koji su odlučni Velikoj Britaniji sad doista otežati život koliko god se može. Francuski ministar vanjskih poslova Marc Ayraut je kategorički isključio mogućnost da Britanci svojim proizvodima i uslugama "automatski" mogu ostati prisutni na zajedničkom tržištu. Status kakav imaju Švicarska ili Norveška je načelno moguć - ali Britanci "zaboravljaju" da to te zemlje itekako košta. I Švicarska i Norveška zapravo uplaćuju u proračun EU-a da bi na zajedničkom tržištu mogli plasirati svoju robu i usluge. Ali obzirom da nisu članice, nemaju pravo odlučivati što se s tim novcem događa.

Boris Johnson

Teško je naći prave riječi za izjave pristaša Brexita poput Johnsona koji i nakon referenduma tvrde kako se zapravo maltene ništa neće promijeniti.

Već je počela jagma

Isto tako, već je mnogo članica Unije koje se nadaju ugostiti tvrtke koje su do sada svoje europsko predstavništvo imale u Velikoj Britaniji. Prije svega tvrtke i institucije iz Sjedinjenih Američkih Država su - već zbog jezika - od tamo upravljale svojim poslovima u čitavoj Uniji. Treba imati pred očima da u londonskom Cityju djeluje gotovo deset puta više financijskih stručnjaka i špekulanata nego u Frankfurtu. Naravno da bi mnoge od njih sada rado ugostili u Njemačkoj burzi - ili u burzama Pariza, Bruxellesa, Rima... Osobito se tome nadaju u Dublinu, opet zbog engleskog jezika.

Čak se i mađarski premijer Orban - koji se inače teško može uvrstiti u velike prijatelje europske obitelji - već oglasio pozivom međunarodnim korporacijama da svoje pogone iz Velike Britanije presele u Mađarsku. Velika je vjerojatnost da će neke od njih doista otići u neku drugu zemlju Unije, ali u mnogo slučajeva to nipošto nije tako jednostavno. Na primjer za američki Ford: on automobile proizvodi i u Njemačkoj i u Belgiji - ali motore za ta vozila uglavnom proizvodi u Velikoj Britaniji, a gotove automobile iz Europe opet prodaje na Otoku. Naravno da Fordov direktor za Europu Jim Farley želi zadržati svoj položaj i na britanskom tržištu i isprva želi da sve ostane kao što je bilo. Ali mu je jasno da će se promjene dogoditi i da se taj koncern mora njima prilagoditi.

Proizvodnja automobila u Fordu

Primjera ima u mnogim sektorima, ali europsko gospodarstvo je upravo beznadno isprepleteno. Na primjer Ford radi motore u Velikoj Britaniji, a automobili se slažu u Europi - da bi se onda neki od njih opet prodavali u Velikoj Britaniji.

Upravo je to jedan od razlog što mnogi u Europi, nakon prvotnog zaprepaštenja, žele što prije da započne proces odlaska Velike Britanije iz Europske unije kako bi gospodarstvo opet moglo planirati svoje sljedeće korake. Što donosi nesigurnost i neizvjesnost - to upravo vidimo na svjetskim burzama gdje maltene vrijednost raste jedino tradicionalnom utočištu u kriznim vremenima: zlatu. Ali što god mislio i pisao zagovornik Brexita Johnson kako će Britancima ostati sve prednosti članstva u Uniji - to nipošto neće biti tako. Jer u tim pregovorima će Britanci biti "s druge strane pregovaračkog stola", a na Europskoj strani i Mađarska, Grčka, Irska...

"Pričekajte molim..."

Kako se čini, zapravo i u Velikoj Britaniji je mnoge iznenadio razmjer krize koju je izazvao ovaj referendum i želja premijera Camerona da pregovore o napuštanju vodi tek njegov nasljednik - koji još nije niti izabran može se razumjeti i činjenicom da će ti pregovori biti veoma teški. Isto tako još nisu posve jasne ovlasti (kraljevine) Škotske u, podsjetimo, Ujedinjenom Kraljevstvu i što bi značio veto Edinburgha. Štoviše, drevnim i srednjovjekovnim pravom na osobit status u kraljevstvu se napuštanju Europske unije usprotivio i - City of London.

Ali gospodarstvo traži stabilnost - pa makar kakva ta stabilnost bila. A što će značiti napuštanje Europske unije drugog po veličini gospodarstva Staroga kontinenta - to zapravo ne zna nitko, niti od političara niti od gospodarstvenika.

Preporuka uredništva