1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Priča dana

Zašto Nijemci ne pjevaju rado svoju himnu?

Svaki put kad igra njemačka nogometna ili neka druga reprezentacija postavlja se isto pitanje: zašto neki igrači ne pjevaju himnu? Možda zato što su tu pjesmu odavno pratili prijepori.

Njemačka nogometna reprezentacija 2006. godine

Njemačka nogometna reprezentacija 2006. godine

Tekst japanske nacionalne himne star je više od 1.000 godina. Nizozemci svoju himnu pjevaju vjerojatno od 16. stoljeća. U usporedbi s tim 175. rođendan njemačke himne izgleda skromno. Ali, povijest njemačke himne (Lied der Deutschen, Pjesma Nijemaca) je bogata usponima i padovima. Tekst himne spjevao je August Heinrich Hoffmann von Fallersleben 26. kolovoza 1841. godine na Helgolandu. A za glazbenu podlogu uzeta je austrijska carska himna "Gott erhalte Franz den Kaiser" (Nek Bog čuva cara Franju) koju je komponirao Josef Haydn, a koji je očito bio inspiriran hrvatskom narodnom pjesmom Stal se jesem v rano jutro.

Sveto Rimsko Carstvo Njemačke Nacije, čiji je posljednji car bio Habsburgovac Franjo II., više nije postojalo. Ujedinjena Njemačka, o kojoj je sanjao Hoffmann kao i brojni drugi njemački intelektualci, bila je jako daleko. Otok Helgoland, na koji se povukao ovaj pjesnik nakon agitiranja za "njemačku stvar", pripadao je Britancima. Upravo tamo, na tom otoku u Sjevernom moru, 9. kolovoza 1890. je po prvi put službeno otpjevana "Pjesma književnog 'revolucionara' protiv njemačke rascjepkanosti" kako je zabilježio Hermann Schäfer u svom djelu "Njemačka povijest u 100 objekata". Tada je Helgoland pripao Nijemcima.

Faksimil Pjesme Nijemaca Heinricha Hoffmanna von Fallerslebena

Faksimil "Pjesme Nijemaca" Heinricha Hoffmanna von Fallerslebena

Sa svima, a ne iznad svih

Vanjske granice Njemačkog saveza, koje je pjesnik pola stoljeća ranije opjevao stihovima "Von der Maas bis an die Memel, Von der Etsch bis an den Belt" (od Maasa do Memela, od Etscha do Belta), nisu više bile aktualne. Nakon nacističke vlasti i Drugog svjetskog rata zemljopisno određenje Njemačke trima rijekama koje su bile jedna u Francuskoj, druga u Litvi, treća u Italiji te morskim tjesnacom u Baltičkom moru, simboliziralo je njemačke osvajačke težnje.

Ali i ranije je stih "Njemačka, Njemačka iznad svega, iznad svega na svijetu" izazivao čuđenje. Filozof Friedrich Nietzsche označio ga je 1884. "najglupljom parolom na svijetu". Publicist Kurt Tucholsky taj je tekst 1929. nazvao razmetljivom pjesmom. "Njemačka ne stoji iznad svega i nije iznad svega - nikad. Ali, trebala bi biti sa svima, naša zemlja."

Umjesto himne, karnevalska pjesma

Kako lako su se Hoffmannovi stihovi dali instrumentalizirati pokazalo se već u Prvom svjetskom ratu. Na zapadnoj fronti kod belgijskog Langemarcka mladi vojnici su u studenom 1914. u veliki pokolj išli pjevajući "Njemačka, Njemačka iznad svega", iako to još nije bila njemačka himna.

August Heinrich Hoffmann von Fallersleben

August Heinrich Hoffmann von Fallersleben

Tek 1922. je "Pjesma Nijemaca" faktično postala njemačka himna. Nacisti su uzeli samo prvu kiticu, a nakon nje je slijedila nacistička pjesma "Die Fahnen hoch, die Reihen fest geschlossen" (Dižemo zastavu, zbijamo redove). Nakon propasti Trećeg Rajha 1945. najprije je vladalo zatišje oko himne. Ustav Savezne Republike Njemačke uopće nije spominjao himnu, a DDR se nešto kasnije potpuno rastao od Hoffmannovih stihova.

Provizorij s himnom - u travnju 1949. je za njemačkog pobjednika međunarodne biciklističke utrke u Kölnu svirana godinu dana ranije skladana karnevalska pjesma "Wir sind die Eingeborenen von Trizonesien" (Mi smo urođenici iz Trizonezije) - okončala je 1952. prepiska između saveznog predsjednika Theodora Heussa i saveznoga kancelara Konrada Adenauera.

Pogreška poznate pjevačice

Treća strofa Pjesme Nijemaca postala je himna Savezne Republike Njemačke - i to je ostala i nakon ponovnog njemačkog ujedinjenja 1990. Jedan od stihova glasi "Blüh im Glanze dieses Glückes" (Cvjetaj u sjaju te sreće). Pjevačica Sarah Connor je 2005. prilikom jedne utakmice njemačke nogometne reprezentacije umjesto toga otpjevala "Brüh im Lichte dieses Glückes" (Pari se /ili kuhaj/ u svjetlu te sreće), što je izazvalo podsmijeh u njemačkoj javnosti. Autor pjesme Hoffmann vjerojatno se ne bi uzbuđivao. U starosti je i sam svoje djelo jednom razočaran nazvao "makulaturom".

Sarah Connor

Sarah Connor

U međuvremenu je pjesnik bio našao sasvim drugi poziv. Od 1860. do svoje smrti 1874. bivši student teologije je u bivšem benediktinskom samostanu Corvey radio na uspostavi knjižnice vojvoda od Ratibora i knezova od Corveya koji su tu rezidirali. Ta je knjižnica s oko 74.000 tomova danas jedna od najvećih privatnih zbirki u Njemačkoj. U blizini svog posljednjeg mjesta djelovanja tvorac njemačke himne je našao i svoje počivalište.