1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

TEME

Zašto je sve manje dopisnika hrvatskih medija u Bruxellesu?

Zaoštravanje odnosa na globalnoj razini i u hrvatskom slučaju pokušaj približavanja europskim integracijama bili su prilika za široko društveno otvaranje u kojem je uloga medija nemjerljiva.

Bila je to i prilika za medije da – slikovito rečeno – informativne emisije ne počinju protokolarnim vijestima iz vlade ili Ureda hrvatskog predsjednika ukoliko važnost vijesti ne traži upravo to. No trendovi govore nešto sasvim drugo, stvarno su šture i kontrolirane političke izjave sa sve češćim uskračivanjem postavljanja novinarskih pitanja i povlačenje dopisnika iz europskih centara pri čemu je Bruxelles središte svih središta. Bruxelleska dopisnica s najdužim stažem, Lada Stipić Niseteo, godinama je izvještavala za nekoliko hrvatski dnevnika, do prije nekoliko tjedana i za list Vjesnik. No od nedavno Vjesnik očito više ne treba dopisnika iz Bruxellesa, pa je Srećku Matiću to bio povod za razgovor s Ladom Stipić Niseteo.

«Ponuđena mi je revizija ugovora s toliko simbolično smješnom malom svotom za mojih šezdesetak članaka unosa mjesečno što naravno nisam mogla prihvatiti. Time su Bruxelles i europske teme nestale iz Vjesnika. Pretpostavljam da to nije redakcijska politika, a vidim da je to izgleda i trend u Hrvatskoj, jer je nas dopisnika ovdje sve manje, a ako jesmo, svi radimo za medije koji nisu iz Hrvatske, primjerice Deutsche Welle ili Glas Amerike».

Novinari koji izvještavaju o Europskoj Uniji uglavnom izvještavaju iz Zagreba ili putuju u Bruxelles na dan ili dva kada dolazi neka hrvatska delegacija. Nije li to pomalo nelogična politika, jer za rad novinara ipak je najvažnija informacija sa samog lica mjesta, to znači informiranje iz Bruxellesa i Europske Unije?

«Politika je vrlo čudna i nelogična. Ako se slanje novinara u Bruxelles povremeno kao dio minstrovog «entouragea» smatra nekakvim novinarskim poslom i nekakvom uštedom – to također nije točno, zato što je dva ili tri puta mjesečno poslati novinara zajedno s dnevnicama puno skuplje nego držati ovdje stalog dopisnika. Nadalje, pisati o europskim temama i izvještavati odavde to nije posao samo za vrijeme posjeta dužnosnika. To je svakodnevni posao koji je cjelodnevan i u kome dnevno pošaljete jedan, dva, tri ponakad čak pet i šest naslova. Nažalost 'dobra stara praksa' u hrvatskom novinarstvu je da je najvažnija vijest ako se nešto govori i piše o Hrvatskoj i to da je najvažnije što pišu strani mediji o nama. Tako da ovdje postoji jedan vrlo cinični vic koga smo mi opisali dopisnički rad: 'U Parizu je lijepo vrijeme kako piše ugledni Le Monde'. To nije dopisnički rad».

Saznajemo smo da u Bruxellesu posebice u zadnje vrijeme u posljednjih nekoliko tjedana hrvatska informativna politika slabije funkcionira, pa se stiče pomalo dojam da što je Hrvatska bliže EU da je Zagreb sve dalje od Bruxellesa.

«Nažalost, bojim se da je tako. Mi dopisnici dobivamo vrlo malo ili nimalo informacija. Kontrolu nad informacijama preuzeo je izgleda Zagreb, u čemu je možda i dio razloga zašto nema dopisnika ovdje u gradu. Imam osjećaj, ali ne bi htjela griješiti dušu, ali bojim se da je tako, da Zagreb želi da se iz Bruxellesa izvještava onako kako Zagreb hoće i da svaka informacija vezana za europske teme objavljena u hrvatskim medijima mora proći zagrebački filter, odnosno da bude osmišljena ili rastumačena onako kako Zagrebu odgovara».