1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Zašto Europa skreće udesno?

Jean-Marie le Pen i Jörg Haider bili su dugi niz godina najpoznatiji desnoekstremni političari u Europi. No i u drugim zemljama jačaju u posljednje vrijeme desnoekstremne stranke - iz raznoraznih razloga.

Bugarski desničari

Bugarski desničari

Florian Hartleb

Florian Hartleb

Europu muči gospodarska kriza i ona odmah skreće udesno? To objašnjenje je prejednostavno, smatra Florian Hartleb iz briselskog Centra za europske studije (CES). Pogotovo kad se zna da desni populisti nemaju skoro nikakvu strategiju kojom bi se suprotstavili krizi - osim poziva na nacionalnu izolaciju i kritike globalizacije.

Skretanje u desno i u bogatim zemljama

Timo Soini slavi trijumf Pravih Finaca

Timo Soini slavi trijumf Pravih Finaca

U Skandinaviji se tako gotovo uopće ne osjećaju posljedice krize eura. Ni ilegalno useljavanje nije veliki problem. Unatoč tome jačaju desno ekstremne stranke: u Finskoj su Pravi Finci na posljednjim izborima zabilježili veliki uspjeh. Sa sloganom "Ne uviđamo da moramo plaćati za Portugal" pokupili su 20 posto glasova, objašnjava Florian Hartleb strategiju sjevernoeuropskih desničara. I u Švedskoj su desni populisti pod imenom Demokrati Švedske prvi put uspjeli ući u parlament.

Desni ekstremisti u bogatim zemljama pothranjuju strahove dobrostojećih građana da bi mogli izgubiti status koji imaju, kaže politolog. Šovinizam dobrostojećih je važan motiv zbog kojeg pripadnici srednjeg sloja biraju ove stranke, smatra Hartleb. No na masakr koji je iz desnoekstremističkih motiva izvršio Anders Breivik u ljetu 2011. u Norveškoj pritom prije treba gledati kao na usamljeno djelo pojedinca nego kao na znak jačanja scene sklone nasilju, procjenjuje ovaj njemački politolog.

Leglo desničarskih terorista u Zwiackauu

"Leglo" desničarskih terorista u Zwiackauu

I u Njemačkoj je desnoekstremistično nasilje potreslo zemlju. Više od desetljeća je trojka koja se zvala Nacionalsocijalističko podzelje (NSU) ubijala prije nego što su joj policijske i sigurnosne službe konačno ušle u trag. On vodi i do Nacionaldemokratske stranke Njemačke (NPD) koja nije u suglasju s njemačkim Ustavom i ne može se svrstati samo u desnopopulističke nego i u desnoekstremističke, smatra Florian Hartleb. No, unatoč tome je skeptičan kada je u pitanju opcija da se ona zabrani: "U Njemačkoj ne postoji problem jačanja desničarskih stranaka, nego problem desnoekstremističkog nasilja i subkulturne scene koja je odgovorna i za seriju ubojstava."

Kriva liberalna vizija?

U njemačkom susjedstvu se, suprotno od toga, može uočiti jasan pomak stranačkog spektra u desno. U Belgiji desnoektremistička i rasistička flamanska regionalna stranka Vlaams Belang (do 2004. Vlaams Blok) već 20-ak godina spada u tri najuspješnije stranke. A u Nizozemskoj se vlada kršćanskih demokrata i desnih liberala pod premijerom Markom Rutteom održava na vlasti samo zahvaljujući tome što ih podržava treća najjača stranka - desnopopulistička Stranka slobode Geerta Wildersa.

Geert Wilders - Plavokosi Mozart koji huška Nizozemske na strance

Geert Wilders - "Plavokosi Mozart" koji huška Nizozemske na strance

Možda je upravo liberalna tradicija ovih zemalja dovela do jačanja desnice, teza je Stefana Seidendorfa, povjesničara i voditelja odsjeka za Europu Njemačko-francuskog instituta u Ludwigsburgu. On radi na jednoj europskoj studiji o desnom ekstremizmu i objašnjava: "Ova liberalna vizija vrlo univerzalno definiranog stanovništva posljednjih je godina pokazala slabost jer nije odgovarala stvarnosti." To se vidi i u Francuskoj gdje se raspravlja o univerzalnom građanstvu dok u predgrađima nastaju geta, ukazuje Seidendorf.

Dok desni populist Wilders samo tolerira nizozemsku vladu, austrijska Slobodarska stranka Jörga Haidera (FPÖ) je 2000. godine čak bila dio vladajuće koalicije s konzervativnom Austrijskom narodnom strankom (ÖVP).

Tranzicija ne može biti alibi

I na istoku Europe jačaju desničarske stranke. Mnogi to smatraju i fenomenom modernizacije i tranzicije. Nakon Drugog svjetskog rata bilo je u zapadnoj Europi ekstremističkih stranaka i na desnom i na lijevom rubu spektra, upućuje povjesničar Seidendorf: "Čitavu jednu generaciju je trajao proces modernizacije i konsolidiranja da bi se konačno uklonila ova ektremistička iskušenja". Sličan proces se - uza sve razlike - mogao uočiti i u istočnoj Europi.

Florian Hartleb je drukčijeg mišljenja - on ne može prihvatiti da tranzicija i 20 godina nakon promjene sustava može biti objašnjenje za jačanje desničarskih stranaka. On smatra kako se demokracije u srednjoj Europi, u zemljama poput Češke, Slovačke i već dugo Mađarske, ne razlikuju puno po kvaliteti i stabilnosti od zapadnih demokracija. S druge pak strane, upravo u Mađarskoj ne samo da je trenutno na čelu veliki europski skeptik Orban, već je i jedna od tri najjače stranke (pored Orbanovog Fidesza i socijalista) desničarska stranka Jobbik. A i u Slovačkoj i Češkoj su u posljednjih 20 godina desničarske stranke uvijek iznova bilježile uspjehe. U Poljskoj je desni ekstremizam često i pomiješan s ultrakatoličkim, a ponekad i antisemitskim istupima. Florian Hartleb s briselskog instituta CES međutim upozorava: "Sve ove zemlje imaju vlastitu tradiciju i mora ih se gledati odvojeno. Bilo bi krivo strpati ih sve u isti koš 'zemalja bivšeg istočnog bloka'."

Traže se odgovori od Europske unije

Povjesničar Stefan Seidendorf

Povjesničar Stefan Seidendorf

Unatoč širokoj paleti uzroka jačanja desnice u Europi, ne može se reći da gospodarska kriza nema nikakvog utjecaja na taj fenomen, smatra njemački povjesničar Stefan Seidendorf. Takozvani gubitnici modernizacije sada se jače okreću desničarskim strankama. I još jedan čimbenik ide tim strankama u prilog - Europa mora izaći na kraj s jačim doseljevanjem, a nema zajedničku politiku prema tom problemu. Kad im etablirane stranke ne mogu dati odgovore na njihova pitanja, građani se okreću ektremnim pokretima. To je očito najmanji zajednički nazivnik svih zemalja koje skreću udesno. Florian Hartleb zato smatra da su Europska unija, njezine stranke i institucije dužne ponuditi građanima vizije i dati im odgovore na pitanja: gdje bi Europa trebala biti 2020. godine i kako bi ona trebala izgledati? "Ovakve velike vizije potiču optimizam i mogu ukloniti strahove", vjeruje ovaj politolog.

Autorice: Daphne Grathwohl/Dunja Dragojević

Odg. ur.: Nenad Kreizer

Preporuka uredništva