1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

TEME

Zašto Dan sjećanja na holokaust?

U Njemačkoj se već deset godina 27. siječnja obilježava Dan sjećanja na holokaust, a u studenome prošle godine Ujedinjeni su narodi usvojili rezoluciju kojom se taj dan proglašava svjetskim spomendanom.

Spomen-područje žrtvama holokausta u Berlinu

Spomen-područje žrtvama holokausta u Berlinu

Od oslobađanja koncentracijskog logora Auschwitz protekla je 61 godina. Fotografije leševa, umirućih i izgladnjelih zatočenika koje su Sovjeti oslobodili iz nacističkog logora obišle su svijet i izazvale masovni šok i zgražanje. Unatoč tome, Dan sjećanja na žrtve Holokausta u Njemačkoj je proglašen tek nakon 50, a u svijetu čak nakon 60 godina. Profesor povijesti na Sveučilištu u Jeni Norbert Frei objašnjava zašto: „Mislim da to ima veze sa činjenicom da se vrijeme suvremenika tog strašnog događaja približava kraju te da je proteklih godina porasla svijest o tome da se to ne smije zaboraviti.“

Voditeljica Stare sinagoge u Essenu Edna Brocke pak smatra da je to povezano s postignutim stupnjem prevladavanja prošlosti. Stara sinagoga u stvari je mjesto za susrete, svojevrsna kombinacija muzeja, dokumentarnog foruma i spomenika. Edna Brocke je Židovka koja je kritički raspoložena prema proglašavanju Dana prisjećanja na Holokaust: „Mislim da činjenica da je do toga sada došlo nema veze ni s genocidom niti s nama Židovima nego sa stanjem u Europi. Europa je po mom mišljenju u poslijeratnom razdoblju jedno traumatizirano društvo koje je bilo i još se nalazi u krizi kako vjerskog tako i političkog identiteta. No, to društvo svoje krize na žalost ne samo da nije stvarno priznalo nego ih nije ni prevladalo.“

Temeljno pitanje koje se postavlja u Njemačkoj jest kome ovaj spomendan služi: žrtvama ili društvu. I Edna Brocke pokušava pronaći odgovor na njega: „Mislim da je Hannah Arendt to točno definirala u poznatom interviewu s Guenterom Gausom, kada je rekla da je Holokaust bio nešto što se nije smjelo dogoditi. Ali za cijelu Europu nastaje problem zato što se to ipak dogodilo i zbog spoznaje da se vrijeme, istina, više ne može vratiti unazad, ali da se može pokušati popraviti nanesena šteta. Europljanima bi svakako bilo korisno razvijanje mehanizama da kao takozvana „sramotna zajednica“ nauči podnositi nerješivost te napetosti i da dalje živi bez tereta koji je pogotovo vidljiv u Njemačkoj.“

Donošenje Rezolucije UN-a predložio je Izrael, a podržale su ju arapske i islamske države. No, tekst je usvojen u ublaženom obliku, bez dijelova o rastućem antisemitizmu. Unatoč tome Edna Brocke se nada da će Dan sjećanja na Holokaust imati pozitivan utjecaj, ali istovremeno upozorava: „Možda znate da se posljednih godina javljalo sve više onih koji opovrgavaju postojanje Holokausta i to ne, kako bi bilo za očekivati, na desnici, nego u državnoj propagandi kako u arapskim tako i u islamskim zemljama. Iranski predsjednik Ahmadinedžad samo je izrekao ono što se već desetljećima govori u islamsko-arapskom svijetu. Pri tome se ne smije zanemariti da tu propagandu putem satelita prima vrlo mnogo muslimana u Europi, pa se time u Europu uvozi i mržnja prema Židovima, mržnja za koju su mnogi od nas vjerovali da je u Europi prevladana nakon Drugog svjetskog rata.“