1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Gospodarstvo

Zašto baš 82 milijarde za Grčku?

Za sanaciju Grčke se svi naveliko loptaju, za nas smrtnike, astronomskim iznosima: bilijuni, milijarde, stotine njih ili "samo" 82 milijarde eura do 2018. Ali kako se uopće došlo do tog iznosa?

Na početku jedna "dobra" vijest za Grke: tamo je već i izraz "trojka" postao jedna od najomraženijih riječi. Tako i vlada premijera Tsiprasa uporno govori o "institucijama" umjesto o "trojki" koju čine Međunarodni monetarni fond, Europska središnja banka i Europska komisija i koja navodno toliko muči Grčku i ponižava njene građane.

Zato će jedva nekog građana Grčke razveseliti da "trojke" više neće biti, jer obzirom na nove pozajmice u pregovorima mora biti "četvorka". Uz postojeće institucije će tamo biti i predstavnik Europskog mehanizma za stabilnost ESM sa sjedištem u Luksemburgu na čijem je čelu trenutno njemački političar Klaus Regling.

EU Deutschland Euro Währung Klaus Regling von EFSF

Regling je bio na čelu EFSF i trenutno je izvršni direktor ESM-a,

Grčka zapravo želi da u novim programima nipošto ne sudjeluje Međunarodni monetarni fond nadajući se da će se "već nekako dogovoriti" s Europljanima, a da sestrinska institucija Svjetske banke neće imati milosti prema Ateni. Ali europski partneri uporno odbijaju taj zahtjev i žele i MMF u spasilačkom čamcu - na kraju krajeva i zbog toga jer bi tako otprilike 25 milijardi eura dolazilo iz blagajne MMF-a i Svjetske banke.

U svakom slučaju i međunarodni zajmodavci znaju kako je Grčka daleko od toga da se osovi na vlastite noge i računaju kako će joj do 2018. trebati još 82 milijarde eura - najmanje. Ali kako su uopće došli do te brojke i zašto se tako olako barata sa milijardama eura "gore ili dole"? Razlog jest što je i teško procijeniti buduće prihode, a još teže rashode Grčke. Evo malog pregleda:

90,2 milijarde eura s jedne strane...

Najveće stavke rashoda su slijedeće:

Rekapitalizacija grčkih banaka: 25 milijardi eura - Stanje u grčkim komercijalnim bankama već ionako nije bilo najbolje, ali se u posljednje doba "dramatično pogoršalo", piše u dokumentu Europske komisije. Razlog je nesigurnost u grčku platežnu sposobnost, privremena obustava rada banaka i nadzor prometa kapitala.

Koliko grčke banke doista trebaju kapitala - to trebaju tek pokazati dodatna istraživanja, a ona trebaju otkriti i kako da te silne milijarde ne idu iz džepa, odnosno da se vrate u džepove poreznih platiša. I to i u Grčkoj, a pogotovo u zemljama zone eura i čitave Europske unije.

Otplata državnog duga: 53,7 milijarde eura - Građane Grčke osobito ljuti što golem dio te ionako najveće stavke odlazi u blagajnu "institucija" koje sad i trebaju opet posuditi Ateni novac: Međunarodnom monetarnom fondu i Europskoj središnjoj banci.

Naravno da je riječ o golemom novcu i grčke financije bi izgledale posve drugačije već kada ne bi morale plaćati kamate - samo one iznose 17,8 milijardi eura. Atena uvijek iznova traži da bude oslobođena tih "zelenaških" kamata što se pak u bankarskim krugovima zove "reprogramiranje dugova". Ali zemlja koja je na rubu bankrota nije u situaciji da postavlja bilo kakve zahtjeve jer joj bez tako visokih kamata, ionako nitko na svijetu ne bi posudio ni centa.

Likvidnost grčke države: 11,5 milijardi eura - Vlada u Ateni je i prije imala neugodnu naviku trošiti daleko više nego što ima, ali posljednjih mjeseci besparice je to poprimilo gotovo ekscesne razmjere: samo da bi se nekako sakupio novac za plaćanje rata dugova je ispražnjena blagajna mirovinskog fonda, država nije plaćala račune, čak je i zaposlenicima zadržan dio plaće uz obećanje da će i taj dio "već jednom dobiti".

Sve te razbijene državne "kasice-prasice" se sad moraju opet napuniti i to, ako je moguće, sa nešto više novca kako bi se osigurala likvidnost.

Demonstration gegen die Griechanland-Politik in Paris

Grcima je 'trojka' postala simbolom ekonomske potlačenosti. Zato će malo koga tamo razveseliti što 'trojke' više nema: sad je to 'četvorka'

8,5 milijardi s druge strane

Pored tih rashoda, međunarodne financijske institucije ipak računaju i da će nešto stizati u blagajnu Atene.

Primarni proračunski višak: 6 milijardi eura - Atena uvijek iznova ponavlja kako je zapravo "ispunila domaću zadaću" jer nakon svih tih mjera štednje koje je poduzela su tekući rashodi doista pokriveni prihodima - problem je "samo" plaćanje dugova. Institucije se nadaju da će taj proračunski plus - primaran zato jer je izračunat prije izračuna kamata i rata, ipak ostati i do godine 2018.

Hoće li to tako biti - u to nisu svi sigurni. Grčko gospodarstvo bilježi pad, a u recesiji znači da državni prihodi opadaju dok rashodi u pravilu rastu. Zato treba biti oprezan sa tih šest milijardi.

Privatizacija: 2,5 milijardi eura - Dokument Europske komisije u kojima se procjenjuju grčki prihodi i rashodi potječe od 10. srpnja 2015. - dakle prije sastanka predsjednika država ili vlada zemalja zone eura u Bruxellesu. Podsjetimo: tamo je odlučeno da postupak privatizacije grčkih tvrtki koje su još u vlasništvu države preuzme fond koji će biti pod nadzorom Europljana i polazi se od njegovog imutka u iznosu ne od dva i pol, nego od čak 50 milijardi eura.

Griechenland Parlament Alexis Tsipras

Premijeru Tsiprasu je dugo trebalo da shvati kako se uz praznu blagajnu - nema o čemu pregovarati.

Kako su europski političari došli do te astronomske svote, to ekonomskim stručnjacima nije jasno. Makar je jasno kako vlada u Ateni - i još više, građani Grčke smatraju da su njihove luke ili elektroprivreda od goleme vrijednosti, to nipošto nije i mišljenje investitora. Čak i ako je za nešto i već bio raspisan javni natječaj za privatizaciju, ponude su bile i više nego skromne. Zato bi mogli zaključiti: privatizacija bi mogla donijeti nešto više od 2,5 milijardi eura, ali niti izdaleka to neće biti čak 50 milijardi.

Zašto uopće privatizirati?

I tu se može razumjeti otpor Grka: dobro se može privatizirati - odnosno unosno prodati; samo državno poduzeće koje i donosi dobit. Ali zašto onda uopće privatizirati tvrtku koja zapravo puni državnu blagajnu?

Odgovor na to pitanje već duboko zadire u ideologiju i svjetonazor onih koji vode raspravu. U doba neoliberalizma kada se doista privatizira sve što se treba i što se ne treba, blijedi i stari argument kako država treba prestati misliti o sebi da je bolji poduzetnik od "pravih" poduzetnika. Slijedom tog argumenta, dobrom upravom privatizirana državna tvrtka će ubuduće zapravo možda donositi još više novca od poreza i drugih prihoda. Ali je istina da se to doista rijetko dešava, pogotovo ako takva institucija postane predmetom spekulacija međunarodnih investicijskih fondova koji plaćaju porez tko zna gdje - ako ga uopće plaćaju.

Ostaje zapravo i činjenica da je Grčka već odavno privatizirala državnu instituciju koja je doista uvijek i pouzdano donosila dobit - još veći u doba krize: grčku državnu lutriju (

Grčka privatizirala čak i lutriju

). A grčkoj vladi bi svakako pomoglo da sad dobije "sedmicu na lotu" - i to svakog tjedna barem slijedeće dvije godine, makar niti tako se neće doći do čak 82 milijarde eura.

Preporuka uredništva