Zašto prosvjeduju Tunežani?
9. veljače 2013
Tunežani osjećaju da im treba promjena. Trenutačna, demokratski izabrana vlada nije izgubila povjerenje građana tek nakon ubojstva Chokrija Belaida. Zemlji nikako da krene gospodarski. Gotovo svaki četvrti radno sposobni građanin je nezaposlen, nakupljaju se pritužbe zbog korupcije. A tu je još i pitanje sigurnosti. Političko ubojstvo koje se dogodilo 6. veljače samo je tužni vrhunac cijelog jednog vala političkog nasilja. Radikali-salafisti već dulje vrijeme napadaju umjetnike, novinare, sve koji liberano razmišljaju. Vlada koju vode umjereni islamisti pustila ih je da rade što hoće, optužuje oporba koja za sve odgovornom smatra vladajuću stranku Ennahdu.
No dužnosnik ove stranke Ferjani Doghman odbija optužbe na račun vlade i upozorava da ne treba donositi zaljučke prebrzo. On kaže da ne zna tko je ubio Chokrija Belaida i da treba pričekati rezultate istrage.
Zemlja u kojoj se ništa ne kreće
Ali potraga za ubojicom za sada nije dala rezultata. Ono što je prije dvije godine u Tunisu započelo kao beznadni eksperiment, sada se pretvorilo u borbu za vlast na nekoliko razina. S jedne strane, šokirana ubojstvom Chokrija Belaida, oporba je osnažila i pronašla put u novo jedinstvo. S druge strane, vlada premijera Hamadija Jebalija nije sposobna odlučno djelovati. U srijedu (6.6.2013.) je Jebali najavio raspuštanje vlade i raspisivanje novih izbora nadajući se da bi tako mogao ponovno preuzeti kontrolu. No povjerenje naroda nije stekao.
Tunis je zemlja u kojoj se ništa ne kreće. Sindikati organiziraju opći štrajk, a to je snažan signal jer takvo se što u zemlji događa tek treći put u skoro 70 godina. Prijete novi sukobi i ulične borbe. Ipak, demokratska se oporba izgleda ne da zastrašiti atmosferom nasilja koja u zemlji vlada.