"Yes we can", ali ne sami

Prije nego što je pobijedio na predsjedničkim izborima Baracka Obamu se uspoređivalo s Johnom F. Kennedyjem, Martinom Lutherom Kingom ili Abrahamom Lincolnom. U Berlinu su ga dočekali deseci tisuća Nijemaca, njegova biografija se uspješno prodavala po cijelom svijetu.

Od Obame se na međunarodnoj razini očekivalo da što brže ukloni posljedice agresivne vanjske politike svoga prethodnika Georgea Busha. A Amerikanci su se nadali da će se njihov predsjednik konačno posvetiti rješavanju unutarnjopolitičkih problema.

"Politički svetac Obama"

Ispuniti ta, djelomice suprotna, očekivanja teško je i retorički nadarenom političaru kao što je Obama. Njegova slika je nakon godinu dana prilično izblijedjela, kaže stručnjak za Ameriku na Sveučilištu u Halleu Reinhard Rode: "Upravo je u Europi o njemu vladalo tako visoko mišljenje, velikim dijelom zbog frustracije njegovim prethodnikom, da je gotovo proglašen političkim svecem. A nakon nekog vremena dolazi naravno otrježnjenje i stvarnost, a to je sada nastupilo.“

U Sjedinjenim Državama popularnost Obame spala je sa 70 posto na oko 50 posto. I u Europi se Obamu ne ocjenjuje više samo pozitivno. Jer, raspršila su se očekivanja da Obama može sam riješiti probleme, kaže Michael Zürn, stručnjak za Ameriku na Znanstvenom centru u Berlinu: "Puno od onoga čemu su se ljudi nadali nije ostvareno. Nemamo ništa u rukama za regulaciju financijskog tržišta, ništa za zaštitu klime, a nisu napravljeni nikakvi veliki koraci ni kod raznih pitanja Srednjeg istoka.“

Otvaranje SAD-a svijetu

Obama još nema velikih vanjskopolitičkih uspjeha, ali je ipak prekinuo, ne samo s Bushovim stilom, nego i s njegovom politikom. Primjerice, Iran je pozvao na dijalog, ublažio embargo protiv Kube, započeo s povlačenjem iz Iraka, zaustavio gradnju raketnog štita u istočnoj Europi. Da reakcije na to nisu uvijek ispale kako se očekivalo, pokazuje da u globaliziranom svijetu ni američki predsjednik ne može sam rješavati sukobe. To vrijedi i za vjerojatno najveći problem - Afganistan, gdje se Obama odlučio za povećanje broja američkih vojnika.

Najvažniji Obamin vanjskopolitički potez sastoji se u otvaranju SAD-a svijetu, uvjeren je Michael Zürn: "Pojam multilateralizam je ponovno pojam o kojem se može razgovarati. I međunarodne norme se priznaju, pa se tu ipak nešto promijenilo.“

Ipak pozitivna ocjena prve godine

Dok se još čeka na jasan vanjskopolitički uspjeh, Obama je sa zdravstvenom reformom postigao uspjeh na unutarnjopolitičkom polju. Odluka o uvođenju zdravstvenog osiguranja za sve Amerikance još nije do kraja donesena, ali su dobri izgledi da se to dogodi ove godine.

Sve u svemu, Obama je dobro radio svoju prvo predsjedničku godinu, kaže Reinhard Rode: "Ja bih mu u unutarnjoj i u vanjskoj politici dao četvorku. Sigurno ne peticu, ali to i nije bila godina u kojoj su se dijelile petice.“

Iako mnoga očekivanja nisu ispunjena, i Michael Zürn pozitivno ocjenjuje prvu Obaminu godinu. Nijemcima, koji prema ispitivanjima pripadaju među najveće Obamine obožavatelje, Zürn savjetuje: komu se Obamina politika ne provodi dovoljno brzo neka se ponekad sjeti Goerga Busha i Dicka Cheneya ili neka si zamisli, kako bi američka politika izgledala s Johnom McCainom i Sarom Palin.

Autor: Michael Knigge / Anto Janković

Odg. urednica: Marijana Ljubičić